Kako čitati novi američki pogled na BiH: Dejton je možda neupitan, ali se OHR-u trese stolica

Potezima nove američke administracije prema BiH unazad nekoliko mjeseci Milorad Dodik, lider SNSD-a i neformalni šef vlasti u entitetu RS djeluju kao politički organ koji dobija bitku.

Dobio je ukidanje sankcija, evidentnu promjenu američkog pristupa prema BiH, ali i odlazak visokog predstavnika Christiana Schmidta, koji bi već u junu trebao napustiti BiH.

Naredni zahtjev politike iza koje stoji Dodik je zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR) pa je tim povodom Narodna skupština RS-a danas usvojila i deklaraciju s tim zahtjevom i apelacijom da se usvoji hitna rezolucija u Vijeću sigurnosti UN-a.

S obzirom da je dugogodišnji pritisak Dodika na Schmidta evidentno urodio plodom i američkim pritiskom na Schmidta da se povuče, s pravom se nameće pitanje da li će i OHR u narednih godinu ili dvije biti zatvoren. Dosadašnje iskustvo kaže da je sve moguće.

A kako američka administracija vidi BiH, ali i regiju najbolje ilustrira izvještaj State Departmenta Kongresu SAD-a. Tako administracija navodi da je 2025. godine američka diplomatija pomogla da se okonča "najakutnija kriza u BiH od rata 1992-1995." Istovremeno tvrde da su sačuvali teritorijalni integritet BiH, očuvali ustavni poredak, zadržali "pravnu koheziju države".

Ovo je posebno zanimljivo jer formulacija "legal cohesion" djeluje veoma pažljivo birana, jer praktično priznaju da je postojala ozbiljna institucionalna prijetnja raspadu sistema.

Posljednje američke poruke su striktno usmjerene da žele staviti fokus na domaće političke aktere, a manje međunarodnog utjecaja. U tom kontekstu se nameće i pitanje budućnosti OHR-a, institucije koja je nesumnjivo važna za funkcionisanje političkog sistema u BiH, koji je determinisan gotovo konstantnim blokadama i netrpeljivostima.

No, za Amerikance je sada fokus ekonomija, a kada je to cilj, onda im neće biti u interesu nestabilno područje. Amerikanci region vide kao tržište od 18 miliona ljudi, važan transportni koridor, prostor za energetske projekte te tehnološki i infrastrukturni potencijal. A posebno ih zanimaju gasovodi, energetska infrastruktura, LNG, nuklearna energija, obnovljivi izvori, vojna industrija i digitalna infrastruktura.

Među prioritetnim projektima SAD-a direktno se navodi Južna interkonekcija BiH - Hrvatska. To potvrđuje da Washington taj projekat vidi kao strateški alat za smanjenje ovisnosti o ruskom gasu i jačanje energetskog povezivanja BiH sa Zapadom.

U izvještaju State Departmenta Kongresu Rusija i Kina su označene kao glavne prijetnje. Tako se navodi da Rusija koristi etničke tenzije, finansira destabilizirajuće aktere, koristi energente za politički pritisak. S druge strane za Kinu navode da predstavlja prijetnju povoljnim kreditima, propagandu, korupciju, političke veze s elitama, netransparentne projekte.

Iako se spominju problemi u kontekstu Srbije, dokument pokazuje da SAD želi širiti saradnju sa Srbijom, a posebno energetsku i sigurnosnu. U tom kontekstu važno je naglasiti ulogu Milorada Dodika i njegove kontinuirane veze s Rusijom, ali i srbijanske veze s Kinom. Jer za provedbu američke vizije u BiH i na Balkanu, i Dodik i Vučić će morati biti odvojeni od rusko-kineskih veza i promocije njihovih politika. To je osnovna poruka koja nije direktno navedena u izvještaju Kongresu, ali se kao takva nameće.

Drugim riječima, Dodik će u BiH morati pristati igrati po novim američkim pravilima, ali bi isto tako mogao insistirati na gašenju OHR-a, što prema posljednjim porukama i potezima ni Amerikancima ne bi bilo mrsko.

To pokazuje težnja da se fokus prebaci na domaće lidere i da se otvori put projektima koji su Amerikancima, ali i drugima bitni u BiH i regiji. I u tom dijelu se nameće pitanje kako će domaći lideri reagovati, koliko su spremni zaštititi državni interes i da li su svjesni procesa koji traju duže, ali se neumoljivo odvijaju.