Je li Sabina Ćudić zaista zaprijetila Americi blokadom investicija ili treba šutjeti na islamofobične poruke

Politika Trojke u aktuelnom sazivu vlasti u mnogome snosi odgovornost za stanje u državi. Odgovornost nose i zbog prvobitnog relativiziranja politike SNSD-a, a prije svega Dodika, koji je ne tako davno predstavljan kao reformisan s novim pregovaračima pa do umanjivanja njegove moći nakon sudskog procesa.

Danas, kada je Amerika ukinula sve sankcije i Dodiku i njegovim saradnicima, kao i firmama, politika RS-a djeluje ohrabrena i u nekoj vrsti ofanzive. U takvim okolnostima Dodik svjesno koristi desničarski narativ koji je u rastu širom svijeta te retoriku prilagođava ušima u američkoj administraciji koji žele slušati takve priče.

Tako je prilikom nedavne posjete Dodik izrazito naglašavao svoje stare floskule kako u Bosni i Hercegovini većinski muslimani maltretiraju kršćane te ih žele potčiniti, šireći islamofobiju zarad političkih ciljeva i ustupaka. Shodno takvim porukama jedna od reakcija je došla i od Sabine Ćudić, koja je poručila:

"Kada u prostoriji s nizom zvaničnika američkog State Departmenta čujete bojažljivo, nelagodno izgovorene riječi zvaničnika da je njihov zadatak pod rukovodstvom ove američke vlade - da štite hrišćane; kada u prisustvu drugih američkih zvaničnika delegacija iz Bosne i Hercegovine koja poznaje samo jedan jezik - jezik mržnje, iznosi niz degutantnih islamofobičnih laži o Bosni i Hercegovini - dok ista ta američka administracija očekuje da će svoje ekonomske ciljeve ostvarivati u toj istoj Bosni i Hercegovini, u kojoj živi nemali broj pripadnika vjeroispovijesti koju njihovi gosti dehumaniziraju, onda imamo problem širih razmjera od dnevnopolitičkog prepucavanja. Ako američki investitor želi investirati i profitirati u Bosni i Hercegovini, onda i investitor i administracija iza investitora ne mogu stajati iza ljudi koji bilo šta poručuju 'balijama u Sarajevu'. Ako moji sugrađani u Republici Srpskoj, kao i širom Bosne i Hercegovine žele u Evropu, tamo nas ne mogu voditi fašisti, islamofobi i ksenofobi. To je minimalno neophodan standard".

Ova poruka je kod mnogih shvaćena kao prijetnja Amerikancima u kontekstu njihovih planiranih investicija, a prije svega kao prijetnja realizaciji Južne gasne interkonekcije, primarnog projekta kojeg Amerika želi realizirati koncesijom u BiH.

Konkretno, u vezi projekta Južne interkonekcije u ovom trenutku ne postoji niko ko bi želio ili imao moć to blokirati. U procesu je priprema nacrta izmjena zakona kako bi se omogućila koncesija Amerikancima. No, sve to otvara i neka druga pitanja. Zašto se od BiH očekuje da šuti, čak trpi i uvrede pa i dehumaniziranja, širenje laži i šta sve ne, samo da s ene bi zamjerili nekome, a posebno Amerikancima.

Zar je normalno i prihvatljivo da Amerikanci projektno i finansijski sarađuju sa državom pa i muslimanima u toj državi, kako se to politički zloupotrebljava, dok u isto vrijeme Dodik tu istu grupu ljudi, odnosno Bošnjake, pripadnike muslimanske vjere optužuje da rade zločine protiv kršćana? Zar je prihvatljivo da se na sve te uvrede šuti i barem ne odgovori, živeći u strahu i stigmi da se američki prijatelji ne bi naljutili.

Takav pristup bi se prije mogao nazvati beskičmenjaštvom, koje niko ne poštuje, a posebno ne Amerikanci.

BiH su potrebne američke investicije, kao i brojne druge i u vezi toga ne bi trebalo biti spora niti to ko u ovom momentu i da želi može spriječiti. No, nikakva investicija ili projekat ne bi trebali vezati usta kako bi se šutilo na očigledne laži i širenje islamofobije.

Jedino pitanje koje preostaje u ovom kontekstu je zašto probosanski političari glasnije ne govore o tome? Zašto se ne bore za sebe, za svoje građane i svoju državu. Stav da se sve podrazumijeva i da se BiH nikome ne treba opravdavati, u današnjem svijetu i promjenama koje se dešavaju, ne djeluje baš mudro. Činjenice su da Dodik širi islamofobiju i Amerikanci i svi drugi trebaju biti svjesni toga.