BiH
48

Izvještaj o procesuiranju seksualnog nasilja u ratu: Osuđena samo 34 silovatelja

Piše: E. F.
(Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba)
U desetogodišnjem periodu, odnosno od 2004. do 2014. godine na sudovima bh. entiteta te u Brčko distriktu za seksulano nasilje tokom ratnih zbivanja u našoj zemlji osuđene su svega 34 osobe.

Iako je ovaj zločin, koji se kvalifikuje i kao ratni zločin, tokom rata bio jedan od najrasprostranjenijih u našoj zemlji, procesuiranje istog je izuzetno slabo pa tako većina počinitelja ostaje i dalje nekažnjena.

Činjenice su ovo koje su predstavljene danas u Hotelu Bristol u Sarajevu, gdje je u organizaciji OSCE-a prezentiran izvještaj, odnosno Analiza krivičnih postupaka pred sudovima u Federaciji BiH i Republici Srpskoj te Brčko distriktu, a koji se odnose na kažnjavanje seksualnog nasilja u oružanom sukobu.

"Pitanje seksualnog nasilja u oružanom sukobu je veoma važno. Nedavni događaji u vezi sa Srebrenicom su nam pokazali kako je dokazivanje pravde izuzetno važno pa je to tako važno i za žrtve seksualnog nasilja. Želimo uraditi ono što je u našoj moći da se pravda zadovolji, da se procesuiraju predmeti koji su prijavljeni, a prijave oni koji nisu. Moramo se pobrinuti da pravda bude zadovoljena i da žrtvama pružimo kakvu-takvu satisfakciju", kazao je danas Jonathan Moore, šef Misije OSCE-a u BiH.

Nela Sefić, pravna savjetnica OSCE-a, istakla je kako je ova studija pokazala kako su pravosudne institucije entiteta i Brčko distrikta pravosnažno okončale 173 predmeta ratnih zločina od kojih je 35 sadržavalo navode seksualnog nasilja kvalificiranog kao ratni zločin.

"Osuđena su 34 počinitelja seksualnog nasilja. Trenutno je 400 predmeta na nadležnim tužilaštvima u fazi istrage ili prijave, a njih oko 50 sadrži navode seksualnog nasilja", kazala je Sefić.

Razlog veoma malog broja sankcionisanih seksualnih nasilnika u odnosu na rasprostranjenost ovog zločina leži u činjenici da se žrtve teško odlučuju na prijavu ovog gnusnog zločina.

"Razlozi su različiti, a najprije je u pitanju proživljena trauma, stigmatizacija žrtava u društvu, izostanak podrške porodice, nevoljkost da se svjedoči, slaba zaštita svjedoka. No, važna je činjenica da su sudovi opredijeljeni da donesu pravedne odluke u odnosu na žrtve", kazala je Sefić.

Ovom analizom određen je i niz preporuka koje se upućuju pravosudnim institucijama i organima gonjenja, počevši od međunarodne finansijske podrške neophodne za rad na ovom polju, pa sve do dodatnih edukacija sudija i tužilaca sa ciljem efikasnijeg rješavanja predmeta ratnih zločina koji uključuju seksualno nasilje.