Izostanak reformi: Bosna i Hercegovina najnepripremljenija za članstvo u EU
Bez pripreme u ovim poglavljima barijere između jedinstvenog tržišta EU i ovih zemalja ne mogu se ukloniti.
Evropska komisija objavila je svoje najnovije procjene za šest zemalja zapadnog Balkana 12. oktobra 2022. godine, dok je prve procjene za Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju objavila 1. februara 2023. godine. Izvještaj je pokazao da su Moldavija i Bosna i Hercegovina na istom nivou.
O ovoj temi smo razgovarali sa Adnanom Ćerimagićem, analitičarem Inicijative za evropsku stabilnost (ESI). Na početku razgovora nam je kazao kako je BiH, od svih deset zemalja uključenih u proces proširenja, najnepripremljenija za članstvo u EU.
"Držim da su dva glavna razloga zašto je to tako. Prvi je na strani EU, koja se u petnaestak godina u BiH uvijek i iznova fokusirala na uslove i pitanja koja, čak i onda kada su od strane EU cijenjeni kao dobrim dijelom provedeni, kao što su to bile policijska reforma 2007. godine ili socio-ekonomska reformska agenda iz 2015. godine, nisu dovodili do napretka u pripremljenosti za članstvo u EU", ističe Ćerimagić.
Drugi razlog je, dodaje, kombinacija činjenice da je BiH, od svih deset zemalja, jedina država koja je visoko decentralizovana.
"A u kojoj EU, moram kazati sa pravom, očekuje da se različiti nivoi vlasti sa EU standardima usklađuju koordinirano, i na isti ili dovoljno sličan način. U BiH, nažalost, svaki nivo se donekle usklađuje za sebe, ali s obzirom da to vrlo često rade na različite načine, i da EU ne pruža punu podršku za jedno takvo nekoordinirano usklađivanje, kao BiH ostajemo najneusklađeniji od svih zemalja. Uključujući i Moldaviju, u kojoj odbijegli region Transnistrije i njegova neusklađenost sa Moldavijom ali i EU standardima, ne utiče na ukupnu ocijenu i nivo primpremljenosti zemlje", kaže Ćerimagić.
Jedna od oblasti u kojoj u BiH od 2015. godine ništa nije urađeno je vladavina prava, a o reformi pravosuđa u BiH, kaže nam Čerimagić najčešće se govori na jednom apstraktnom nivou.
"Međutim, vrlo rijetko ćete čuti šta je to konkretno što se od BiH očekuje da uradi i o čemu se tu ustvari radi. Pravosuđe čine institucije i ljudi koji u njima rade, a reforme i unapređenje rada pravosuđa i vladavine prava se upravo odnose na promjenu njihove svakodnevnice, koje onda trebaju dovesti do jačih institucija i efikasnijeg i pravednijeg pravosuđa. Koje onda stvara klimu slobode, predvidljivosti i sigurnosti za građane, ali i za privredu i investicije", kaže Ćerimagić.
Jedno od pitanja kojim bi se ove reforme trebale baviti, dodaje, jeste unapređenje načina na koji se u BiH odlučuje ko će postati sudija ili tužilac.
"Da li će se ta odluka donositi, u najvećoj mjeri, na osnovu iskustva i znanja kandidata, ili subjektivnog utiska članova komisija? Ali i da li će oni koji žele a ne uspiju postati sudije ili tužioci, imati uvid u sve detalje odluka, i moći se, ukoliko postoji osnova, onda na odluku i žaliti? I dobiti nezavisnu i pravednu odluku? Drugo pitanje je samo financiranje pravosuđa", objašnjava Ćerimagić.
Osim toga, važno pitanje se odnosi i na to koja institucija i ko u njima provodi disciplinske procese protiv sudija i tužilaca u BiH, i da li će “presuđeni“ prekršaji onda uticati na mogućnost da se napreduje u karijeri i preuzimaju sve odgovornije funkcije, ili će biti viđeni kao vrsta preporuke za unapređenje.
"Možda najvažnije pitanje je da li u okviru pravosuđa imamo sistem koji ohrabruje i nagrađuje one tužitelje i sudije koji se bave komplikovanim, manje izvjesnim, odnosno teže dokazivim, slučajevima korupcije i organizovanog kriminala", kaže nam Ćerimagić.
Reforme koje je EU u BiH zahtijevala od 2015. godine, objašnjava, nužno ne adresiraju sva ova pitanja u potpunosti, ali nekim manjim ili većim koracima se radi upravo o ovim i ovakvim pitanjima.
"I to je upravo ono bez čega su zbog izostanka reformi, u zadnjih osam godina ostali građani, privreda i investitori, ali prije svega bh. pravosuđe", ističe Ćerimagić.
