Izmjene Izbornog zakona su nužne, ali ne političke izmjene i to nije uslov za otvaranje pregovora sa EU

Također, ovaj zakon nije uslov EU za dobijanje statusa pregovarača.

Zastupnica Karamehić Abazović podsjeća da je već duže vremena, slijedom međunarodnih preporuka mišljenja i standarda, ali i zbog očiglednih malverzacija na prošlim Općim izborima, visoki predstavnik (prema vlastitim riječima) odlučio ili natjerati domaće političare da donesu potrebne izmjene ili ih sam nametnuti.

"Izmjene koje je tada istakao Christian Schmidt obuhvatale su tehničke izmjene (identifikacija glasača, elektronički nadzor i sl.) kao i izmjene u samom procesu nadgledanja i brojanja glasova (birački odbori i procesi na biračkim mjestima). Nastavio je to isticati i ove godine. Ovakav pristup s naglaskom na izborni integritet podržale su i Sjedinjene Američke Države što je ponovljeno i tokom nedavne posjete pomoćnika državnog sekretara SAD za evropska i evroazijska pitanja Jamesa O'Briena Bosni i Hercegovini. Gospodin O'Brien podržao je visokog predstavnika u njegovoj namjeri da omogući izborni integritet u BiH", istakla je Karamehić Abazović.

No problem je što su se domaći akteri uglavnom oglušili na ove preporuke obećavajući da će to uraditi do kraja februara, ali u praksi to ne rade. Odnosno pokušavaju to uraditi, ali pokušavajući u isti politički koš ubaciti i političke izmjene Izbornog zakona, konkretno način izbora članova Predsjedništva, što podrazumijeva i promjenu Ustava. Također traži se i smjena članova CIK-a.

"Šef Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini, ambasador Brian Aggeler krajem prošle godine poručio je da 'vlasti u BiH još uvijek nisu uskladile Izborni zakon BiH sa međunarodnim standardima i najboljim primjerima iz prakse demokratskih izbora' pozivajući bosanskohercegovačke vlasti na brze izmjene Izbornog zakona. Od presude Europskog suda za ljudska prava (EctHR) u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine prošlo je skoro 15 godina. U međuvremenu, ECtHR je presudio protiv BiH i u predmetima apelanata Zornić, Pilav, Šlaku i Kovačević. Za to vrijeme, mnogim političkim liderima bilo je sve potaman dok su prava manjina, građana pa i konstitutivnih naroda bila sistematski kršena", poručila je zastupnica NiP-a.

Drugi zahtjevi za Izborni zakon i njihova (ne)prihvatljivost

Karamehić Abazović ističe potom da osim transparentnosti i integriteta izbornog procesa, stranke u Bosni i Hercegovini imaju i druge ciljeve koje kroz izmjene Izbornog zakona žele ostvariti. Jedni žele reformu Centralne izborne komisije, njenog izbora, sastava i načina odlučivanja.

"Spominjane su i izmjene izbornih pragova za lokalne i opće izbore, zatvaranje izbornih lista i prenos prava raspolaganja mandatom strankama. Najčešće spominjan zahtjev u medijima i javnosti je onaj Hrvatske demokratske zajednice i Hrvatskog narodog sabora o tzv. legitimnom predstavljanju odnosno omogućavanju izbora hrvatskog člana Predsjedništva isključivo glasovima Hrvata iz Federacije Bosne i Hercegovine. Ovako formuliran zahtjev nije prihvatljiv. Zašto? Glavni cilj izborne reforme jeste i mora biti jačanje ljudskih prava, osiguravanje da se ta prava zaštite od krađe i manipulacija, kao i da se omogući zaštita i individualnih i kolektivnih prava svih građana Bosne i Hercegovine. Ovakav prijedlog tretira samo dio kolektivnih prava pritom cementirajući diskriminatorne norme postojećeg stanja. Po prijedlogu koji je naveden na stranici HNS-a, i dalje postoji diskriminacija Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj i Srba u Federaciji BiH. Ostaje i diskriminacija ostalih i građana Bosne i Hercegovine te onih koji se ne žele etnički izjašnjavati", rekla je Karamehić Abazović.

Ističe i kako pripadnici nacionalnih manjina ili oni državljani BiH koji se izjašnjavaju kao građani BiH ili Bosanci i Hercegovci i dalje se ne mogu ni kandidovati a kamoli imati ikakve šanse da postanu članovi Predsjedništva.

"Ne samo ovaj već i svaki prijedlog izborne reforme koja omogućava partitokratiju ili omogućava strankama da do u nedogled savijaju i manipuliraju izborni proces po vlastitom nahođenju ograničavajući aktivno i pasivno biračko pravo, nije prihvatljiv jer Bosnu i Hercegovinu pokušava napraviti ne samo zemljom etničkih ili nacionalnih već i stranačkih torova. Niko nema pravo da produbljuje izbornu diskriminaciju pod geslom tendenciozne interpretacije evropskih prioriteta", kaže Karamehić Abazović.

No, ovdje se postavlja pitanje zašto koalicioni partneri iz Trojke otvoreno ne poruče lideru HDZ-a Draganu Čoviću da je u trenutnim okolnostima uslov EU, uz već otvorene pregovore sa Frontexom, usvajanje Zakona o sudovima, Zakona o sprečavanju sukoba interesa i Zakona o sprečavanju pranja novca.

Pa ako postoji konsenzus o evropskom putu BiH, zašto se spomenuti zakoni ne usvoje kako bi BiH dobila otvaranje pregovora za članstvo u EU. I zašto se pušta Čoviću da ucjenjuje evropski put BiH traženjem da se kao uslov EU razmatra i politički segment izmjena Izbornog zakona, smjena članova CIK-a i tako dalje.

"Želim posebno istaći i stav Naroda i Pravde o izmjenama izbornog zakonodavstva i Ustava Bosne i Hercegovine koji je jasno napisan u našim programskim dokumentima i odnosi se na potrebu izmjena Ustava i Izbornog zakona kako bi se spriječile opstrukcije i zloupotrebe, ukinula sistemska diskriminacija i omogućila ravnopravna politička zastupljenost naroda i građana a posebno kako bi se povećala transparentnost izbora i spriječile izborne prevare te ojačali organi za provođenje izbora. Naredni lokalni izbori su planirani u oktobru 2024. godine odnosno za osam mjeseci. Već uveliko kasnimo i nije izgledno da će se sve potrebne promjene moći u potpunosti realizirati do tada čak i da ih donesemo odmah. Ali to ne znači da ovo trebamo ili smijemo odgađati. Zašto bi to, na kraju krajeva i radili? Jedino korumpiranim političarima kojima je u interesu varanje na izborima može smetati uvođenje procedura koje će onemogućiti krađu glasova. Zbog svega navedenog, pitanje Izbornog zakona jeste hitno", zaključila je Karamehić Abazović.

No spomenuta zastupnica nije objasnila zašto se ne insistira na usvajanju samo tehničkih izmjena Izbornog zakona, dakle onoga što traži OHR, Ambasada SAD-a i ostala međunarodna zajednica? Zašto se vlast ne fokusira na zakone koje je EU pa i izvršna direktorica za Evropu Angelina Eichhorst nedavno naglasila u Sarajevu, a to su tri zakona koja je potrebno usvojiti za otvaranje pregovora?

Zašto se pristaje da sve to čeka ili bude upitno zbog zahtjeva Čovića da se način izbora članova Predsjedništva BiH u Izbornom zakonu mijenja baš sada, čime se koče i tehničke izmjene izbornog zakona i ugrožava otvaranje pregovora.

U konačnici, jedan od tri evropska zakona koja su potrebna za otvaranje pregovora nisu izmjene Izbornog zakona u dijelu koji se odnosi na način izbora članova Predsjedništva. Nisu uslov ni tehničke izmjene Izbornog zakona, ali ih je potrebno usvojiti što prije, a ne vezati ih samo za politički segment izmjena.