Predstavnik SAD-a za izbornu reformu Matthew Palmer i predstavnica Evropske komisije Angelina Eichhorst već treći put u posljednja dva mjeseca dolaze u Sarajevo gdje pozivajući na dogovor stranaka u BiH pokušavaju biti posrednik u rješenju. Ipak, njihov pristup možda najbolje je opisao predstavnik jevrejske zajednice u BiH Jabob Finci koji je kazao da stranci ovdje ne bi ni bili potrebni da se političke partije u BiH same mogu dogovoriti.
Draganu Čoviću i HDZ-u imperativ je dogovor za Predsjedništvo BiH. Bakir Izetbegović poručuje da je spreman tražiti kompromis na tom pitanju, uz uvjet da se paralelno riješi i Dom naroda FBiH kako bi se izbjegle blokade vlasti u FBiH.
Podsjetimo, vlast u FBiH je i dalje ona iz 2015. s obzirom da nikada nije postignut dogovor za novu vladu, ali ni za popunjavanje vijeća u Ustavnom sudu FBiH. Ključ je kod predsjednika FBiH Marinka Čavare (HDZ).
S druge strane HDZ optužuje SDA za težnju za unitarizmom plašeći se navodne bošnjačke dominacije.
U takvim okolnostima stranci pokušavaju na različite nacije "inspirisati" domaće aktere za dogovor. I taj pristup bi možda imao smisla da paralelno jedan cijeli entitet, odnosno vlast tog entiteta (SNSD) ne vodi secesionističku politiku, doslovno ponižava i urušava državne institucije, ne priznaje Ustavni sud BiH i njegove odluke te najavljuej čak i formiranje vojske RS-a.
U takvim uslovima pojedinci iz međunarodne zajednice poručuju kako vrijeme za Izborni zakon ističe. A da stranci baš i nemaju ideju kako riješiti spomenuti problem pokazuju informacije iz diplomatskih krugova da se na sastancima o Izbornom zakonu provlači priča kako neki u Evropi sve učestalije spominju da je BiH pred raspadom na dva dijela te da bi zbog toga trebalo požuriti s dogovorom za Izborni zakon. To se između ostalog spočitava pregovaračici u ime EU Angelini Eichhorst.
Sve djeluje da odluka Valentina Inzka koji je donio izmjene Krivičnog zakona o zabrani negiranja genocida i drugih ratnih zločina nije naišla na odobravanje u međunarodnim krugovima. Stoga se sve učestalije kao uslov smirivanja političkog divljanja SNSD-a spominje povlačenje Inzkovog zakona, ali i traženje rješenja za državni zakon o zemljištu i šumama koji bi vjerovatno na neki način trebao umiriti RS, koji ne može da se pomiri s činjenicom da je jedino država suveren nad šumama i zemljištem.
I kada američki izaslanik za Izbornu reformu Matthew Palmer kaže da protuotrov za negiranje genocida i ratnih zločina i glorifikaciju zločinaca nije to proglašavati nezakonitim, već govoriti istinu, govoriti bolje i govor koji promovira pomirenje, onda je jasno da se za pregovaračkim stolom problematizira i Inzkov zakon. Onda je jasno da se Dodik pokušava umiriti eventualnim povlačenjem tog zakona uz opravdanje kako je neophodno rješenja tražiti iznutra. Iako su svi međunarodni pregovarači svjesni da su decenije prošle i u državnom parlamentu nije napravljen nikakav pomak da se na neki način sankcioniše negiranje genocida.
Pokušavam da shvatim poruku. “N word” je zabranjena u javnoj upotrebi u SAD. Političar koji je upotrijebi javno može da se pakuje. A negiranje holokausta?! Kraj. I što je poruka g. Palmera? Neka se na Islandu sprda sa vjerskim ratom, ako smije, npr @USEmbassyMNE Nevjerovatno! pic.twitter.com/eXt3nWADia
— Miodrag Vlahovic🇲🇪 (@Mico_Vlahovic) November 29, 2021
U konačnici BiH treba rješenje na duže staze, a ne ishitreno rješenje da bi neki međunarodni diplomata osvojio poen za uspješnu medijaciju bez ikakvog osvrtanja kakva će ova država biti za pet ili deset godina.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
