Istraživanje temeljeno na svestranoj molekularnoj morfološkoj analizi ribljih vrsta, unijelo je promjene u poznavanje ovih vrsta koje je posljednjih 150 godina više puta mijenjano.
Voditelj istraživanja Joerg Freyhof smatra da su se istraživane vrste počele odjeljivati prije 10-13 milijuna godina, u vremenu uzdizanja Dinarskih Alpi, te da su mnoge od njih vrlo endemične i ugrožene.
Povijesna zbivanja pokazuju daljnje smanjivanje broja vrsta pa je Freyhold strogo preporučio očuvanje starih evolucijskih linija gaovica i prikanaca.
Te znanstveno i ekološki iznimne novosti u stručnim krugovima BiH, koja je tijekom druge polovice 20. stoljeća imala iznimno razvijenu riblju zoologiju, još nisu naišle ni na kakvu reakciju. Brojne hidrocentrale izgrađene su na tokovima koji su staništa gaovicama i prikancima, a na desetke njih su u pripremi poput Mostarskog blata, Fatničkog polja i drugih, što vodi istrjebljenju riba koje su u Hrvatskoj već na Crvenoj listi.
Prije ovog istraživanja objavljene su za BiH dvije do tada nepoznate činjenice koje su također u zemlji ostale bez ikakva odgovora. Prikanac u Mostarskom blatu proglašen je posebnom vrstom, a bivša trebinjska gaovica ukinuta je kao vrsta i stavljena pod popovsku gaovicu. Rezultat je to višegodišnjih istraživanja rusko-slovenskog stručnog para Nine Boguskaje i Primoža Župančiča.
Nova istraživanja na berlinskom Institutu uvela su sljedeće podjele: u skupini (rodu) Phoxinellus ostaju vrste: pijurica (Phoxinellus alepidotus) koja naseljava rijeke između Blidinja, Bosanskog Grahova i Cetine; prikanac (Phoxinellus pseudalepidotus) koji nastava vode između Mostarskog blata, Neretve i Jablaničkog jezera i dalmatinski pijor (Phoxinellus dalmaticus) iz šireg područja Krke i Čikole.
Novu skupinu Telestes čine gatačka gaovica (Telestes metohiensis) iz Gatačkog, Nevesinjskog, Cerničkog, Lukavačkog i Dabarskog polja i rijeke Ljute u Konavlima, lički pijor (Telestes croaticus) iz Like i Zrmanje te potočni pijor (Telstes fontinalis) iz Krbavskog polja.
Treću skupinu čini rod koji je dobio latinski naziv Delminichthys, po Delminijumu, središtu ilirske pokrajine, a njega četiri vrste: popovska gaovica (Delminichthys ghetaldii) istočne Hercegovine od Dabarskog preko Fatničkog i Ljubomirskog polja do Omble, imotska gaovica (Delminichthys adspersus) od rijeke Tihaljine do Imotskog polja i Baćinskih jezera, pijorak (Delminichthys jadovensis) iz područja rijeke Jadove u Lici i krbavski pijor (Delminichthys krbavensis) s Krbavskog polja.
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
