Želibor Borota, bivši vozač pri policijskoj stanici Doboj, kazao je da je 12. jula 1992. godine pozvan da “prevozi ranjene sa linije na Vili pokraj ‘Perčinog diska’”, te da je u toku tog dana prevezao oko “20 ranjenika u sedam tura” do bolnice u Doboju.
“Negdje kad sam krenuo u treću turu, vidio sam grupu ljudi koji idu prema magistrali. Oko desetak ih je bilo golo do pasa, a vodili su ih vojnici iz ‘Crvenih beretki’. Ta slika mi nije jasna bila, ali tek kasnije sam saznao da su ti ljudi izvođeni iz ‘Perčinog diska’ i vođeni na živi štit”, prisjetio se Borota.
Tužilaštvo BiH tereti Predraga Kujundžića da je, kao komandant jedinice “Predini vukovi”, učestvovao u zatočenju civila bošnjačke nacionalnosti u objektu “Perčin disko”, kao i u odvođenju u živi štit i ubistvu 16 osoba nesrpske nacionalnosti 12. jula 1992. godine. Uz to, optužen je i za učešće u zločinima u naselju Bukovačke Čivčije, općina Doboj.
Borota je u sudnici rekao da “poznaje” optuženog Kujundžića, ali da ga tog dana “na liniji na Vili” nije vidio. Međutim, tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok je priznao da se “vrlo kratko zadržavao na liniji”, te da je tamo vidio “mnogo vojske koju nije prepoznao”.
Drugi svjedok Odbrane, Živko Kuzmanović, bivši vozač pri rezervnom sastavu policije u Doboju, prisjetio se da je u maju 1992. godine pozvan u selo Bukovačke Čivčije, gdje je zatekao “oko 100 postrojenih bošnjačkih civila”.
“Tamo sam vidio policajce Nenada Kujundžića i Ratka Trifunovića s grupom ‘Crvenih beretki’. Oni su uveli te ljude u moj autobus i ja sam ih prevezao do ‘Perčinog diska’. Tamo je bilo policajaca pred ulazom, i ti ljudi su ušli”, kazao je Kuzmanović. Odgovarajući na pitanja tužiteljice Božidarke Dodik, svjedok je kazao da je “tog dana padala grozna kiša”, te da zbog toga “ne može garantirati da Predrag Kujundžić nije bio na licu mjesta”.
Momčilo Kovačević, bivši pripadnik rezervnog sastava Jugoslovenske narodne armije (JNA), rekao je da je između maja i jula 1992. godine imao “obavezu prevoziti civile iz Bukovačkih Čivčija na rad”. “Postojala je radna obaveza za njih koju je odredila JNA, ali oni su voljno išli, ja nisam imao vojnike koji su išli sa mnom kad bih ih kupio. Nakon nekog vremena, počela su i iseljavanja iz Čivčija, ali ne znam kako i u kojem pravcu”, rekao je svjedok. Prema njegovom sjećanju, 12. juna 1992. godine saznao je da je “maskirna vojska”, koja je bila smještena u školi kraj Bukovačkih Čivčija, srušila džamiju u ovome selu. “Predraga Kujundžića znam dobro, ali ga tokom rata nikako nisam vidio. Imao sam svoju jedinicu van grada. Za naziv ‘Predini vukovi’ nikada nisam ni čuo”, zaključio je svjedok.
Naredno ročište zakazano je za 1. decembar, javio je danas BIRN-Justice Report.
