INTERVJU / Inzko za Klix.ba: Oni koji dovode u pitanje postojanje BiH dovode u pitanje i postojanje entiteta
Koliki je napredak postignut od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma?
U prvom desetljeću mira postignut je ogroman napredak u okviru Dejtonskog mirovnog sporazuma. Domaći politički akteri su uložili značajne napore, uz podršku međunarodne zajednice, na reintegraciji zemlje i na stvaranju institucija koje će služiti građanima. U tom smislu, bilo je puno uspjeha.
Na primjer, ne trebamo zaboraviti da je velikoj većini ljudi koji su izbjegli iz svojih domova na kraju omogućeno da vrate vlasništvo nad svojom prijeratnom imovinom, zahvaljujući okviru koji je dat u Aneksu 7 Mirovnog sporazuma.
Druge reforme koje su poduzete u provedbi Mirovnog sporazuma također su poboljšale život građana: stvaranje jedinstvene, stabilne bosanskohercegovačke valute, kako bi se olakšao život građana, omogućilo slobodno kretanje robe i investicija; zajedničke registarske tablice, kako bi se omogućilo slobodno kretanje i reintegracija ljudi; jedinstvene lične karte i savremeni pasoši, koji su omogućili građanima da putuju u Evropsku uniju bez viza; savremeni sistem poreza na dodatu vrijednost, koji pokazuje impresivne rezultate u sakupljanju javnih prihoda. Ta izuzetno uspješna institucija prikupila je blizu 56 milijardi KM od kada je počela rad 2005. godine, u korist svih nivoa vlasti i svih građana Bosne i Hercegovine.
Osnivanje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine možda je najjasniji primjer reforme koja se smatrala nezamislivom u Daytonu 1995. godine, ali to je postalo stvarnost kada su ova zemlja i međunarodna zajednica stale iza zajedničke vizije – vizije euroatlantske integracije.
Ključ za provedbu svih spomenutih reformi, kao i mnogih drugih, bili su politička volja i spremnost za postizanje kompromisa. To je upravo ono što je nedostajalo u drugoj deceniji nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
Je li se Dejtonski mirovni sporazum pokazao funkcionalnim?
Tačno je da su se mehanizmi odlučivanja koji su dati u dejtonskom ustavu s vremena na vrijeme pokazivali kao teški, ali to su mehanizmi koje imamo, sve dok zemlja ne bude spremna da promijeni taj ustav, koristeći procedure koje su date u samom ustavu.
U međuvremenu, ne prihvatam da je Dejtonski sporazum kriv za neuspjehe od posljednjih deset godina ili pak za sve. Imajte na umu da su u prvih deset godina nakon sporazuma postignuta značajna poboljšanja, tako da znamo da je to moguće.
Tu je više riječ o političkoj volji izabranih zvaničnika i političkih lidera. Oni moraju ujediniti snage, kao što su to već radili, postići zdrave kompromise kako bi zemlju poveli naprijed i pokazati da su zaista opredijeljeni za integraciju sa Evropskom unijom i za reforme čiji je cilj poboljšati živote običnih građana. To je moguće.
Koje dobre, a koje loše stvari su proizašle iz potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma?
Dejtonski mirovni sporazum okončao je tri i po godine krvavog rata, održao je mir posljednjih dvadeset godina i doveo BiH pred vrata procesa prijave za članstvo u EU. Mir i stabilnost nisu mala postignuća i kako nas uči historija, posebno sada u Siriji, njih ne treba uzimati zdravo za gotovo. Ja bih se mogao složiti da je tempo reformi ponekad bio bolno spor, ali, s druge strane, BiH samo što nije zakucala na vrata EU.
Spor tempo reformi nije prouzrokovan Dejtonom. Uzmimo, na primjer, kantone, gdje nema vanjskih faktora. Razvoj u nekim kantonima je bolno spor, a ipak neki okrivljuju Dejton za to.
Ustav BiH nije najjednostavniji na svijetu, ali uz dobru volju moguće ga je učiniti funkcionalnim. Razlog što su reforme stale je to što su neki politički akteri više zainteresirani za zloupotrebu sistema kako bi dokazali da ne može funkcionirati nego za unapređenje života njihovih građana. Novo opredjeljenje da Dejton funkcionira nije minorna stvar; to je od suštinske važnosti za budućnost Bosne i Hercegovine.
Da li smatrate da postoji potreba da se mijenja Ustav BiH?
Ustavne promjene su pitanje koje mogu riješiti samo domaći akteri kroz dijalog i propisane procedure. Nijedan drugi način nije ostvariv niti održiv.
Ovo pitanje se ne može ignorirati niti gurati u stranu zauvijek, ali ipak ono nije nešto što je prioritet sada. Sada imamo reformsku agendu EU, što je obaveza domaćih organa koju su potpisali svi politički faktori i koja stavlja akcenat na razvoj, rast, ekonomiju i proces integracije. Ali ništa nije uklesano u kamenu. Ustav predviđa i procedure za njegovu izmjenu.
Hoće li BiH preživjeti kao integralna država? Šta je garant integriteta?
Suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine su zagarantirani Ustavom BiH i međunarodnim pravom, uključujući Dejtonski mirovni sporazum. Pravno postojanje entiteta predviđeno je članom I(3) Ustava Bosne i Hercegovine, kao što je navedeno u Aneksu 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Oni koji dovode u pitanje postojanje Bosne i Hercegovine također dovode u pitanje i pravno postojanje entiteta. Međunarodna zajednica zadržava potrebne instrumente za osiguranje poštivanja Mirovnog sporazuma.
Dakle, ja nemam sumnji u budućnost ove zemlje. To nije pitanje. Pitanje je to što Bosna i Hercegovina pred sobom ima izbor: ili/ili. Ili će reformski proces krenuti naprijed i zemlja će se sve više približavati Evropskoj uniji ili će ova zemlja krenuti unatrag i izgubiti još više.
Bosna i Hercegovina sada ima jedinstvenu priliku da preokrene stvari i vrati se na euroatlantski put, uz stabilnost i prosperitet koje će to donijeti vremenom. Period pred nama će pokazati da li su organi vlasti opredijeljeni za realizaciju vlastitih reformskih programa. Neke reforme će biti teške, ali one će donijeti nove prilike za ovu zemlju i njene ljude.
Jedna činjenica ostaje: budućnost može biti bolja. Sjetimo se samo kako su neke stvari, koje su 1995. godine, odmah nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, izgledale nevjerovatne, sada apsolutno normalne.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
