Inela Nogić: Puderom smo prikrivale rane i modrice
"Na izbor za Miss opkoljenog Sarajeva prijavila me mama", govori Inela na početku našeg razgovora. Danas, 19 godina poslije, naša sagovornica živi u Holandiji sa svojom porodicom.
Kaže kako još uvijek ne može vjerovati da se nakon toliko godina spominje izbor Miss opkoljenog Sarajeva.
"Mislila sam da poslije tog izbora sve pada u zaborav, jer smo se u tom ratnom periodu poslije svih silnih apela osjećali ostavljeno i zaboravljeno", kaže Inela.
"Simbol opkoljenog Sarajeva su i ostale djevojke koje su zajedno sa mnom prkosile neprijatelju i situaciji u kojoj smo se svi našli, ali često spominjanje tog događaja od mojih prijatelja, koji su očigledno bili dirnuti tom pričom, kao i novinari širom svijeta, pomoglo mi je da shvatim da jesam simbol otpora, ali bez zaboravljanja ostalih učesnica... Mi smo sve simbol otpora!".
Za Inelu je 1993. godina bila najgora godina u opkoljenom Sarajevu.
"Najteža u svakom pogledu... Dosta mojih prijatelja je poginulo te godine. Ovim izborom za Miss opkoljenog Sarajeva sam bar ja pokušala to zamaskirati, govoreći sebi da se mora dalje, te da ipak učestvujem na tom izboru, da je dobro pokušati živjeti kao što se nakad zivjelo".
Sam dan izbora nikada neće zaboraviti. Sjeća se kako su sve djevojke bile divne i kako su se sve fino slagale.
"Izlazile smo jedna drugoj ususret u oskudici, podržavale jedna drugu posuđujući puder da se eventualne rane i modrice prikriju...", sjeća se Miss opkoljenog Sarajeva perioda od prije 19 godina.
Lentu koju je te noći dobila čuvala je nekoliko godina ali, nažalost, vrijeme je učinilo svoje.
"Tata je dugo čuvao lentu, ali godine su učinile svoje tako da je natpis "Miss Sarajevo" jednostavno nestao. Ali, uspomene su te koje se broje", kaže te dodaje kako trenutno radi na jednom projektu o kojem ne želi puno govoriti.
"Sve u svoje vrijeme", kazala je Inela na kraju razgovora za portal Klix.ba.
