Ilija Cvitanović: Betoniranu situaciju u FBiH može riješiti SDA ili visoki predstavnik, napuštanje institucija vodi BiH u '90-te

U velikom razgovoru za liderom Devedesetke dotakli smo se i pitanja da li je HDZ BiH umrtvio svoju opoziciju, da li su Hrvati zaista u lošem položaju, da li Trojka popušta Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku, kao i da li su mogući nemiri u Bosni i Hercegovini te kuda bi našu državu odveo nedavni prijedlog predsjednika RS-a da Srbi i Hrvati napuste institucije BiH.

Nekoliko mjeseci od izbora Vlada FBiH još nije formirana, dok na nivou BiH (koalicija SNSD-HDZ-Trojka) u praksi djeluje prilično nekoherentno iako su uspjeli popuniti fotelje i dogovoriti se oko bazičnih stvari. Kako vi gledate na ono što se dešava u FBiH, ali i na državnom nivou vlasti?

Uspostava vlasti na razini Bosne i Hercegovine je završena kao i svaki put do sada. Zbog složenog ustavnog uređenja vlast čine tri dijametralno različite politike, često i suprotstavljene. Kada su stvari tako posložene u samome početku teško možemo očekivati neke pozitivne promjene.

Dva od tri partnera u vlasti su bili i u prošlom mandatu. Promjene izbacivanjem SDA, a dolaskom u vlast Osmorke ili onoga što je od nje ostalo, ne mijenja suštinske stvari. SNSD i u ovom mandatu nastavlja s agresivnom politikom, prijetnjama secesijom kreiranjem problema oko pitanja državne imovine.

Na razini Federacije BiH na sceni je nesnalaženje glavnih aktera u procesu formiranja vlasti. Evidentno je kako Trojka i ostali partneri koji čine bošnjačku reprezentaciju nisu do kraja iskontrolirali sve važne korake u procesu formiranja vlasti, osobito u pogledu popunjavanja bošnjačkog kluba, koji je predodredio da kandidat SDA postane potpredsjednik FBiH, a njegova pozicija je predodredila okončanje izbornog procesa. Sve su to problemi koji će ili onemogućiti ili ozbiljno usporiti proces formiranja vlasti.

Iz pozicije hrvatskog naroda snažno sam protiv nametanja novih izmjena izbornog zakona, nama treba dogovor, a ne nametanje. Očekujem da se glavni akteri uspostave vlasti na Federalnoj razini čim prije dogovore i pokrenu reformske procese koji su godinama na čekanju. Nemojmo zaboraviti da u cijelom prošlom mandatu vlast nije uspostavljena.

Smatrate li da proširena Trojka popušta pred pritiscima SNSD-a i HDZ-a u strahu da ih zamijeni SDA ili ipak tačno znaju šta rade?

Uistinu želim vjerovati kako je sam proces uspostave vlasti započet s ciljem da se odmrznu svi zaleđeni i zaustavljeni procesi u državi i društvu. Međutim, retorika koja se koristi i u ovom vremenu poslije izbora moj entuzijazam čini neutemeljenim. Sve ono što je ranije bilo kao obrazac ponašanja imamo i danas, politike se ne mijenjaju iako je narativ novih partnera išao u tom pravcu.

Partneri se biraju, oni prave saveze, osiguravaju programske i matematičke većine kako bi se zadovoljili mehanizmi uspostave vlasti. Proširena Trojka je sastavljena od velikog broja političkih stranaka koje načelno imaju istu ideološku podlogu, ali su jasne i jako vidljive poteškoće u njihovom funkcioniranju. Očito je kako unutar bošnjačkog političkog korpusa se događaju snažne, slobodno mogu reći, tektonske promjene jer uistinu je teško dogovoriti većinu od 5,6,7 partnera. Međutim, to je sada pitanje za dobru stranačko-političku analizu parlamentarnog života u BiH.

Poteškoće Trojke u procesu uspostave vlasti i zazivanje visokog predstavnika jasno pokazuje njihove kapacitete. Ipak tvrditi da Trojka popušta HDZ-u i SNSD-u nije baš najispravnija ocjena ovih dosadašnjih procesa, jer brojčani raspored ministarstava i agencija na obje razine je ostao nepromijenjen. Prije bih rekao da je intencija “pošto poto“ i što prije formirati vlast, a onda ćemo vidjeti što ćemo i kako ćemo.

Nekada opoziciona Trojka je uspjela srušiti SDA, prvo u Kantonu Sarajevo, a zatim se njihov utjecaj proširio ostatkom FBiH. U RS-u SNSD je neprikosnoven, iako se sada na političkoj sceni pojavljuje Narodni front Jelene Trivić za kojeg mnogi smatraju da će igrati ozbiljnu ulogu već na narednim izborima. Šta je s opozicijom u Hercegovini, okupljenoj u HNS-u? Da li je tu izvediv koncept poput Trojke i da li se o tome uopće razmišlja?

Ne želim govoriti samo o opoziciji u Hercegovini, ovdje ćemo govoriti o hrvatskom narodu. Opozicija kod Hrvata i unutar HNS-a postoji, a predvodi je HDZ 1990 kao druga po snazi hrvatska stranka s nekih 25% udjela u hrvatskim glasovima.

Zbog malobrojnosti i preglasavanja hrvatske političke stranke su na neki način primorane surađivati kroz HNS. Trenutnom suradnjom kroz HNS nismo zadovoljni zbog ignoriranja Deklaracije 5. zasjedanja HNS-a u kojoj je precizirano da stranke HNS-a trebaju zajedno ići u formiranje vlasti na svim razinama, a od Devedesetke se nakon izbora tražilo prepuštanje pozicija u domovima naroda na što mi nismo mogli pristati pod cijenu ostanka u opoziciji.

U prošlom mandatu hrvatska opozicija nije bila zastupljena na državnoj razini, ali sada HDZ 1990 ima jednog izaslanika u državnom Domu naroda i to govori da imamo opoziciju. Razgovori o suradnji s nekolicinom stranaka postoje, a istaknuti ću odličnu suradnju HDZ 1990 i Hrvatskog nacionalnog pomaka u Hercegbosanskoj županiji. To govori kako želja za političkim pluralizmom kod Hrvata postoji i kako bi ona bila jača i izraženija kada bi postojao ambijent u kojemu Hrvati mogu demokratski razmišljati.

Nažalost izborna i ustavna rješenja te pritisak dijela bošnjačke politike da se hrvatska nacionalna i politička pozicija dekonstituira kod hrvatskog naroda u BiH je razvila refleks za nacionalnim i stranačko-političkim sažimanjem okupljajući se oko najvećeg i najjačeg s uvjerenjem da će tako najbolje zaštiti svoju ustavnu poziciju što za direktnu posljedicu ima odumiranje stranačkog pluralizma i koncentraciju moći isključivo i samo kod najveće stranke u hrvatskom naroda.

Da li je Dragan Čović pitanjem izbornog zakona homogenizirao hrvatsko biračko tijelo i tako umrtvio političke protivnike u svom biračkom tijelu do te mjere da se na izborima HDZ BiH nema čega bojati i do kada će to tako biti?

Novi izborni zakon iz vizure hrvatskog naroda u BiH je potpuno opravdan zahtjev, samo što određene političke elite u Sarajevu to ne razumiju ili ne žele razumjeti. Drugo pitanje je koliko se u redistribuciji političke moći kroz podršku biračkog tijela učinilo zloupotrebom pitanja novog izbornog zakona u BiH. Primijeti se kako politička javnost u BiH ne zna ni o čemu drugome govoriti osim o političkim krizama, problemima, secesijama, a kod Hrvata u BiH dominira taj problem s izbornim zakonom.

U tom smislu je Hrvatski narodni sabor prijeka potreba za Hrvate u Bosni i Hercegovini zbog malobrojnosti i konstantnog preglasavanja. HDZ 1990 predstavlja jedan od dva stupa na kojima HNS počiva. Samostalno izlazimo na izbore i biračima nudimo svoj program. Zbog svega naprijed navedenog, a osobito zbog problema s izbornim zakonodavstvom naš posao kao samostalne stranke je otežan, ali ipak uspijevamo zabilježiti rast broja glasova i u konačnici veći broj dobivenih mandata pokazuje nam da radimo dobro i da će HDZ BiH u narednom periodu imati ozbiljnu oporbu o kojoj će morati voditi računa.

Prema vašem ličnom mišljenju, da li su Hrvati u BiH ravnopravni u svakodnevnom životu i imaju li jednake mogućnosti kao i Bošnjaci i Srbi? Mislite li da im je zaista nešto uskraćeno?

Kada govorimo o neravnopravnoj poziciji hrvatskog naroda u BiH, pri tom mislimo na političku neravnopravnost ili nemogućnost jednakog konzumiranja političkih prava kao druga dva naroda. Vidjeli ste da određenih anomalija u izbornom zakonu i ustavu postoje i u određenim segmentima na koje ukazuju Bošnjaci pa i Srbi, a posebice nacionalne manjine u BiH. U tom kontekstu Hrvati smatraju da su kao konstitutivni narod u BiH najviše zakinuti.

Hrvati su na prošle izbore izašli s jednim kandidatom i svejedno nismo uspjeli dobiti poziciju hrvatskog člana u Predsjedništvu BiH. Zbog toga Hrvati osjećaju političku nesigurnost, ne osjećaju komfor nego stalni pritisak. Politika snažno utječe na svakodnevni život, posebno u državi poput Bosne i Hercegovine i zbog toga mislim da će se hrvatski narod početi osjećati mnogo komfornije kada nestane mogućnost nametanja članova Predsjedništva i izbora u Dom naroda onih ljudi koji se samo predstavljaju kao Hrvati, a to nisu.

Visoki predstavnik Christian Schmidt je najavio da će nametnuti izmjene Ustava FBiH ako ne bude političkog dogovora. Smatrate li da je time dodatno uništio svaku priliku za razgovor HDZ-a, SDP-a i SDA?

Ova situacija najplastičnije pokazuje kako je dogovor o izmjenama izbornog zakona u Neumu se morao postići. Mi sada imamo betoniranu poziciju koja se može riješiti ili dogovorom sa SDA ili intervencijom visokog predstavnika. Ovakve pat pozicije ne bi se smjele događati u političkom sistemu koji se želi nazivati stabilnim.

Smatram da bi gospodin Schmidt najviše želio kada bi se postigao dogovor te da je indirektno pozvao HDZ, SDP i SDA na dogovor oko uspostave vlasti i strah me i pomisliti što će se dogoditi ako dogovor izostane i dođe do konačne odluke visokog predstavnika. Još su mi svježa sjećanja na 2011. godinu kada je 5 bilo trećina od 17 i iskreno se nadam da HDZ BiH to nije zaboravio. Neće biti dobro ukoliko praksa nametanja rješenja bude prihvaćena kao normalna stvar. Izgradnja stabilnog političkog i izbornog sistema mora biti prioritet svim političkim akterima u BiH kako se ove situacije ne bi događale u budućnosti.

Šta očekujete da će Schmidt nametnuti i strahujete li da stvari u FBiH mogu poći pogrešnim smjerom? Prije nekoliko mjeseci su se spominjali mogući nemiri na jugu, ali sada su uzavrelije strasti sjevernije.

Apeliram na vodeće političke, ali i vjerske lidere da spuste loptu na zemlju. Tenzije nikome ne odgovaraju, a posebno ne u podijeljenom društvu kakvo je bosanskohercegovačko. Samo mala iskra može zapaliti bure baruta. Najveća je odgovornost na političarima. Uspostava vlasti na temelju Ustava, uz poštivanje većine u oba doma parlamenta i uvažavanje legitimnih predstavnika konstitutivnih naroda je minimum za izbjegavanje eskalacije situacije. U Bosni i Hercegovini nažalost nemamo prosvjede zbog niskih plaća, rada na crno i sličnih problema, nego isključivo političke prirode.

Sjetimo se samo 2014. godine kada su se socijalni nemiri pretvorili u političke obračune koji su građane u konačnici koštali milijune maraka za obnovu zapaljenih objekata. Iskreno se nadam da nećemo ponovno gledati takve scene.

Kako riješiti duboke političke krize u BiH?

Nemojte raditi drugome ono što ne želite da drugi radi vama, mora biti načelo ponašanja u političkom životu u BiH. Stvari se lako i brzo okrenu, ne trebaju nam scenariji koje gledamo po svijetu, nitko to ne želi. Gradimo državu po mjeri čovjeka i svih naroda koji ovdje žive. Iskreni politički dogovor ključnih predstavnika sva tri naroda riješiti će političku krizu u Bosni i Hercegovini kad-tad. Mišljenja sam da su naši građani spremni na ovaj dogovor, ali da ga se vodeći političari boje zbog straha za vlastite pozicije.

Prijetnje drugima snažno homogeniziraju biračko tijelo i naši su političari postali pravi majstori za iskorištavanje ovakve situacije. Za rješavanje političke krize u kojoj se BiH nalazi dulje od 30 godina potrebno je da svi prihvatimo Bosnu i Hercegovinu kao našu domovinu čiji su temelj tri konstitutivna naroda. Niti će nestati BiH, niti će nestati konstitutivnih naroda. U tom okviru se trebamo dogovoriti i početi graditi državu za ljude, a ne za političare.

Kako komentarišete izjavu predsjednika RS-a Milorada Dodika da nagovara Hrvate da sa Srbima napuste institucije BiH? O čemu on govori i da li bi Hrvati napravili taj potez?

Nažalost takve politike nas udaljavaju od izgradnje moguće države BiH, sve to gledamo posljednjih 20 godina i to nije ništa novo. Ako želimo praviti državu u kojoj je moguće živjeti onda je odgovornost na svima, niti jedan politički akter se ne može izuzeti. Krajnje vrijeme je za snažan zaokret i reset političkih odnosa u BiH. Moramo konačno sjesti i dogovoriti se kakvu BiH želimo i da li je želimo uopće, ne ponašati se kao da je netko razvaljuje, a netko kao da je brani.

Politički procesi u BiH su najčešće dvosmjerni ili trosmjerni, verbalno se puškara se na sve tri strane, a najmanje se priča o državi i građanima. Bosna i Hercegovina je i domovina hrvatskog naroda. To je bila jedna od ključnih poruka HDZ-a 1990 za prošle opće izbore.

Što bi Hrvati dobili napuštanjem institucija? Institucionalna rješenja su ono za što se mi zalažemo i ne možemo pristati na izvaninstitucionalno djelovanje. Napuštanje institucija srpskih i hrvatskih predstavnika dovelo bi u pitanje opstanak Bosne i Hercegovine, a to bi sigurno dovelo do onoga što smo u prvoj polovici 90ih godina imali u ovoj zemlji. Uz sve to, gledajući širu, geopolitičku sliku te srpsku politiku kao rusofilnu, vjerujem da bi takav pristup u ovim okolnostima u svijetu bio doživljen kao proruski potez za urušavanje države i da bi Hrvati zbog toga izgubili mnoge prijatelje u Međunarodnoj zajednici. Dok god institucije postoje Hrvati trebaju djelovati kroz njih.

Koja je vaša ocjena uloge međunarodne zajednice u BiH, prvenstveno Sjedinjenih Američkih Država, u posljednje dvije godine? Da li se mijenja njihov odnos u našem region, kako ga vole nazvati – Zapadnom Balkanu?

Bojim se da je Međunarodna zajednica u posljednjih 20 godina propustila povući ključne poteze na ovom prostoru. Zapadne sile su zaboravile da je jugoistočna Europa ili tzv. Balkan uvijek bio poprište različitih geostrateških interesa. Kada su se oni prestali baviti ovim prostorom ili su se prestali baviti u dovoljnoj mjeri, a fokus interesa im je bio negdje drugo, onda je ovaj prostor postao predmet interesa trećih. Mislim da danas svjedočimo tome.

Morali su zadržati konstantnu prisutnost i proaktivnu politiku. Stiče se dojam kako su BiH i Kosovo danas najizraženije krizne točke na ovom prostoru. Dovoljno je vremena prošlo da su se sva otvorena pitanja mogla davno završiti, kako bi ova regija mogla ići ubrzano ka EU i NATO integracijama. Međunarodna zajednica je često držala Bosnu i Hercegovinu na životu, ne pridonoseći jačanju njenih unutarnjih kapaciteta, prepuštajući sve dogovoru političkih aktera, a dogovora nema, on izostaje.

Ponekad nas i nagrade kao što su nas nakon izbora nagradili apsolutno nezasluženim statusom kandidata za članstvo u Europskoj uniji. Geopolitički fokus je sa Zapadnog Balkana prešao na ukrajinsko-ruski sukob i većina napora Međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini se tiče smanjenja ruskog utjecaja. Teško je govoriti o strategiji Sjedinjenih Američkih Država, ali nesumnjivo SAD su naš najznačajniji vanjskopolitički partner, na neki način SAD imaju i obvezu prema BiH kao autori i jamci Daytonskog sporazuma da nam pomognu u prevazilaženju naših unutrašnjih problema te uz najznačajnije europske države, Njemačku i Francusku ubrzaju naš europski put.

Volio bih da uredimo državu na način da nam se drugi ne miješaju u unutarnje stvari, ali previše je čvorova koje treba raspetljati te sam svjestan da smo daleko od toga i da ćemo zbog toga još dugo ostati pod snažnim utjecajem velikih sila. U tom smislu priželjkujem snažniji angažman zapadnih prijatelja u BiH jer to je naša orijentacija.