FOTO / I ovo je BiH: Vitezovi u oklopima i složni narodi koji rade za bolju budućnost
Nevidljive prepreke između ljudi i u miru
"Sada su svi povratnici. Mir je još prije petnaest godina zamijenio ono ružno doba i zato smo svi sretni, ali sada kada nema više ratnih stradanja, kada svi ponovno živimo skupa, ništa nije kao prije. Ljudi, svih nacija i vjera, započeli su svoj život, okrenuvši drugu stranu knjige toga života, ali između nas su i dalje prepreke, nevidljive... Ubice koje svakodnevno odnose živote ovdašnjeg stanovništva.
Naša sela su puna minskih polja. Mi nekako možemo da prepoznamo granice, da čitamo znakove kojima su markirane mine, da zaobiđemo opasne zone, možemo čuvati i djecu, ali životinje to ne znaju. Stado, u koje ste uložili nekoliko godina, u trenutku može nestati. Plodna polja, kojih ovdje nema baš na pretek – i dalje su blokirana. Naš život je određen minama, ali taj problem možemo rijesiti.
Savladavanje povampirenih duhova prošlosti
Općina Stolac je uz pomoć organizacije Handicap International i Vlade Švicarske izgradila dio lokalnog vodovoda u dužini od tri kilometra, a uskoro se očekuje nastavak projekta sa još oko trideset kilometara. Kroz značajne projekte danas, Stočani pokušavaju nadvladati povampirene duhove prošlosti i njihove saveznike mine.
Zajedno sa susjedima iz općine Berkovići, formiranjem Partnerske grupe, koja planira i provodi zajedničke aktivnosti, oni prave krupne korake naprijed. Ono što ih je nekada razdvajalo, danas je postalo ključni razlog spajanja ljudi. Napori da se umanje opasnosti koje donose minska polja, uz svaku aktivnost vežu predstavnike dviju općina, aktiviste nevladinog sektora i međunarodnih humanitarnih organizacija.
Odsječeni od svijeta
U općini Berkovići, koja je do 1992. godine bila u sastavu općine Stolac, traže se načini da se krene u intenzivan razvoj. Oko 4.000 stanovnika ove male općine primarno se bavi stočarstvom, proizvodnjom sira i vina, a posljednjih godina pokušava se usvojiti i plastenička proizvodnja povrća. Nedavno su sela Suzina i Meča, izgradnjom mosta povezana sa središtem općine, što je postalo olakšica mještanima ovih sela koji se bave poljoprivredom i stočarstvom, a započet je i projekat asfaltiranja lokalnih puteva. Do sada je postojala opasnost da učenici, kojih sada već ima više od dvadeset u Suzini i Meči, po povratku iz škole tražeći bolji put za prelaženje nabujalih potoka, zalutaju u minskim poljima.
"Naši krajevi imaju dobro vino i sir, imaju vodu Bregave koja se može piti u cijeloj dužini dok prolazi kroz opštinu Berkovići. Mještani su voljni da rade, da ponude svoje proizvode, ali sve do danas ovaj kraj je bio nekako odsječen od svijeta. Svi smo uvjereni da će Suzina i Meča nakon ovoga događaja biti naprednije selo i da će mještani prepoznati svoje mogućnosti", kazao je prilikom puštanja u upotrebu mosta Dragan Petrović, predsjednik Udruženja omladine opštine Berkovići.
Pijaca na kojoj možete vidjeti vitezove, kočije i konje
U saradnji sa turističkim radnicima iz Trebinja, na ruševinama rimskoga grada Koštuna pokrenuta je, kao svojevrstan turistički proizvod, srednjevjekovna pijaca, na kojoj će se ubuduće svake druge subote prodavati domaći proizvodi. Vitezovi u svojim oklopima, konji i kočije, stvarat će dojam autentičnosti, a mještani vjeruju da će turiste iz cijele BiH, te gradova Srbije i Hrvatske koji gravitiraju ovom prostoru, zaintrigirati pijaca, tako da će mještani moći da prodaju svoje proizvode, a uz to da pokažu i druge svoje mogućnsoti i prirodne ljepote, poput Bregave, uzvišenja Straževica, starog grada Koštuna, pećina Ratkovača, stećaka itd.
Umjesto mina siju ljekovito bilje
Svojim tokom rijeka Bregava, zasigurno jedna od najljepših i najtajanstvenijih rijeka Evrope, ponire i ponovno se pojavljuje na površini. Tamo gdje je najljepša, u Stocu, udruženje Orhideja pokušava godinama otkidati od mina parče po parče zemljišta. Orhan Tikveša, predstavnik ovoga udruženja, svakoga dana sa svojim prijateljima pronalazi načine da na padinama ovdašnjih planina zasije površine lavandom i kaduljom, da stvore uslove za siguran život stanovnika, koji od svoga rada i proizvodnje mogu sigurno živjeti.
"U svijetu mogu proizoditi veće količine ovoga bilja, ali nigdje se ne može naći bilje sa toliko eteričnih ulja, bez vanjskih negativnih utjecaja, kakvo je ovdje. Zato su čajevi koje proizvodi Orhideja, zasigurno puni života. Sa druge strane, polja lavande ovdje omogućavaju proizvodnju meda vrhunskog kvaliteta. Nažalost, stalno se susrećemo sa problemom mina. Skupljanje ljekovitog bilja je izuzetno opasno", zabrinuto je oslikao trenutnu situaciju u okolini Stoca Orhan Tikveša.
"Roj koji ode od nas u pravcu minskoga polja, zauvijek je izgubljen, jer ne možemo krenuti za njim i vratiti ga u košnicu. Blo čime da se bavite jednoga dana ćete shvatiti da ste ograničeni, da su dalje mine i možete samo nazad", ističe Edin Tuka.
Zarobljena budućnost
Partnerska grupa u posljednje vrijeme ima ključnu ulogu u donošenju odluka u kom pravcu je potrebno krenuti da bi se zadovoljli interesi građana obje općine. Građani su svjesni da se međunarodne humanitarne organizacije postepeno povlače sa ovoga prostora i da ukoliko suradnja ne bude podignuta na visoki nivo neće biti ni budućnosti za njihovu djecu. Deminiranje prostora između Stoca i Berkovića bit će nastavljeno, ali pouke iz proteklih godina su jasne-ukoliko se komšijskom slogom ne pristupi rješavanju problema, novim generacijama će u nasljeđe, umjesto nade i vjere u bolje sutra, ostati minska polja i vječni strah da će novi dan odnijeti život nekog od njihovih najmilijih.
Da bi se protuminske akcije spojile sa razvojnim projektima u BiH, formirana je Koalicija za uključivanje protuminske akcije u razvojne programe, koja za cilj ima upravo uključivanje minama zagađenih zajednica u normalne razvojne tokove društva. Koaliciju čini šest nevladinih i međunarodnih organizacija: Norveška narodna pomoć, Fondacija Mozaik, Inicijative preživjelih od mina, STOP Mines, MDP Inicijative i Handicap International.
U BiH je poslije rata od mina stradalo 1.669 osoba, od čega smrtno 588. Osobe koje prežive minski incident najčešće zadobiju višestruke povrede i invaliditet što za posljedicu ima njihovu socijalnu isključenost i marginalizaciju, te ih sprječava da doprinesu razvoju zajednice. U Počitelju smo susreli Veliju Klepu, koji je 1994. godine preživio minski incident, što je dovelo do amputacije njegove lijeve potkoljenice. Povreda je zauvijek obilježila njegov život, ali ga nije pokolebala da ostvari svoje životne ciljeve.
"U prvim trenucima nakon stradanja, jedino o čemu sam mislio jeste da li ću biti ponovno u mogućnosti da radim i izdržavam svoju porodicu", kaže Velija Klepo.
Međutim, nakon rehabilitacije i dobijanja prve proteze, on se aktivno uključio u traženje novih mogućnosti za posao. Pronašao ih je u proizvodnji voća i povrća od kojeg on i njegova porodica danas ostvaruju stabilan prihod.
"S obzirom da sam u ratu sa porodicom izbjegao iz mog rodnog Počitelja, povratak u rodni kraj omogućio mi je da počnem ostvarivati prihod od uzgoja voća i povrća. Nisam imao dovoljno iskustva ni sredstava da se ozbiljno bavim ovim poslom, ali sam uspio da se uključim u edukacijske kurseve koje je organiziralo udruženje Inicijative preživjelihod mina, te sam uz njihovu pomoć uspio nabaviti poljoprivredne mašine koje mi danas znatno olakšavaju rad. Zadovoljan sam svime što sam postigao, ali me najviše veseli to što ponovno mogu raditi i zaraditi za život svoje porodice", kaže Velija Klepo.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
