Analiza
0

Hrvatsko pitanje: Biti ili ne biti ravnopravan u BiH?

Piše: F. Borić
Ljubić i Čović: Zajednički nastup?
Ljubić i Čović: Zajednički nastup?
"Da, da, ogromna vrijednost. Velika je stvar kad fašisti potpisuju koaliciju na bazi antifašizma, a utajivači poreza i ratni profiteri na bazi antikorupcije", piše mi poznanik i kolega, kao ciničan odgovor na konstataciju doajena ex-Yu diplomatije i politike Raifa Dizdarevića, jednog od brojnih intelektualaca koji su se javno pohvalno izrazili o platformi SDP-a, SDA, Narodne stranke Radom za boljitak i Hrvatske stranke prava.

Dobar dio kolega koji se izjašnjavaju kao Hrvati, gaje snažan nacionalni osjećaj, bilo da dolaze iz Hercegovine ili iz Bosne, slično razmišljaju. Oni nužno ne moraju biti simpatizeri Dragana Čovića i HDZ-a BiH, ali uvažavaju argumente koji se kreću u sljedećem rasponu: Hrvati su u BiH izabrali vlast kakvu žele, kakva god da je, a svakakva je, jedino Hrvati je mogu i smijeniti. Na izborima za četiri godine. Treći entitet bi donio istinsku jednakopravnost Hrvatima. HSP-ovci su ustaše koje Evropa ne voli, Lijanovići su utajivači poreza i ratni profiteri. SDP je bošnjačka stranka čiji je vrh ogrezao u aferama poput "Reketa" i čemu li već ne, i pritom im se gade. Željko Komšić je možda OK, ali ga Hrvati nisu izabrali. Borjana Krišto možda nije OK, ali su je Hrvati izabrali. I sve bih sam bolje razumio kad bi se stavio u poziciju Hrvata.

Riječ je o ljudima čije su frustracije razumljive. Dijelim sa njima život u postratnoj, tranzicijskoj državi koja zbog svoje dejtonske strukture ima ogromni potencijal za unutarnje sukobe. Struktura je takva da omogućuje etnonacionalistima bolju startnu poziciju nego lijevim i liberalnim idejama. Nivo korupcije na univerzitetima, u policiji, zdravstvu... sve sam lično i personalno iskusio. Pa i vjerski radikalizam. Pa i provincijalni duh koji sada stanuje u gradovima. I mržnju koja struji između ljudi. I opet mi nije jasno dokle će se robovati riječima lažnih dušebrižnika za naciju, narod, vjeru. Kakav je kvalitet života bio u protekle četiri godine, dok su baš najgrlatiji narodni zaštitnici iz vladajućih pozicija štitili narod, besmisleno povećavajući plate?

Onomad, dok je gruhalo po Sarajevu, jednog uglednog sarajevskog profesora zvalo da dođe u Grude. Nakon što je on postavio pitanje a šta bi radio u Grudama, emisar je pitanje prenio Mati Bobanu.

Čovićeva božićna čestitka sarajevskim Hrvatima

"A, radio bi šta i mi", rezignirano je odgovorio lokalni doglavnik, čiji je duh ovih dana uskrsao u tijelu Dragana Čovića, koji je poručio kako su "u Sarajevu ostali samo oni Hrvati koji nemaju gdje i koji ništa ne razmišljaju". To je prva od okvirnih političkih odrednica s kojom HDZ BiH ulazi u pregovore o formiranju vlasti, u koju, kako ističu, moraju participirati kao legitimni predstavnici hrvatskoga naroda. Kako se osjećaju moji prijatelji Hrvati, ono malo što ih ima, zbog ove izjave čovjeka za kojeg smatraju da mu treba dati državu u ruke? Osjećaju li se glupi ili besciljni? Možda osjećaju ljutnju? Možda im se jebe šta Čović misli dok god je Hrvat na čelu Vijeća ministara?

Druga je odrednica HDZ-ovske politike neupitnost Republike Srpske u svojim dejtonskim granicama. To je u više navrata ponavljao predsjednik HDZ-a BiH, javno se odričući, nakon sarajevskih, i Hrvata u Modriči, Derventi, Banjoj Luci, Bosanskom Brodu, Plehanima, Kotor Varoši, itd. Kako se osjećaju Hrvati u ovim gradovima? Osjećaju li se bolje od tuzlanskih, usorskih, busovačkih... Onih kojima se obećava treći entitet baš kao Krajišnicima 1950. povratak kralja u otadžbinu. Diže ih se na bunu protiv jedine domovine.

Treća je odrednica upravo zazivanje raspada države, prijetnje i ucjene raspadom ako se vlast formira bez HDZ-a BiH. Nisu to samo Čovićeve riječi. Isto ponavlja i njegova politička bolja polovina Borjana Krišto, još aktuelna predsjednica Federacije BiH. U intervjuu Nezavisnim novinama rekla je, između redova nesuvislih optužbi, laži i kvalifikacija koje se ne mogu argumentirati, kako "disolucija jedne zemlje u danim političkim i društvenim okolnostima je realno moguća, pa stoga ne vidim što bi to BiH u tom pogledu bila izuzetak".

Blokade i ucjene

Četvrta karakteristika Čovićevog političkog djelovanja su blokade i ucjene, iza kojih stoje nepotizam i korupcija. Slučajevi poput (ne)imenovanja ministra prostornog uređenja, gradonačelnika Mostara, imenovanja sudija Ustavnog suda FBiH, imenovanje članova Regulatorne agencije za električnu energiju, nezakonitog imenovanja državnog doministra Vilima Primorca za generalnog direktora HT-Eroneta...

Peta je veličanje ratnih zločina(ca), kao u slučaju Darija Kordića i božićnog turnira, što cijeloj priči daje dodatnu dimenziju.

Neke karakteristike ribari hrvatskih duša dijele sa kolegama iz srpskog i bošnjačkog korpusa. Veličanje ratnih zločinaca je manje-više imanentno svima. Blokade i ucjene su primarno Dodikov recept. Zazivanje raspada države također. Neupitnost Republike Srpske isto. Prvospomenuti legitimitet autohtonih narodnih predstavnika je predstava za sebe, naročito kad je podrži političar koji u džepu ima "autohtone" Hrvate Antona Josipovića, Nadu Tešanović, indirektno i Emila Vlajkija, koji je dobio stotinu puta manje hrvatskih glasova od Željka Komšića. Komšića, koji ni po čemu nije bio lošiji predstavnik Hrvata u Predsjedništvu od Čovića, Ive Mire Jovića, Ante Jelavića... Ili smo nešto propustili?

Nacionalna paljevina

Kad se sve uzme u obzir, cinična opaska kolege sa početka teksta o fašistima i kriminalcima u redovima "stranaka bez hrvatskog legitimiteta", u usporedbi sa kriminalom, blokadama, ratnozločinačkim diskursom i nacionalnom paljevinom - za šta postoji pregršt dokaza, kako u ovom tekstu, tako i u brojnim medijskim napisima i sudskim materijalima - djeluje presmiješno. Kriminal se, naravno, ne da mjeriti, svaki je za sebe, i stoga je potpis stranaka koje su potpisali Platformu u kojoj se kroz više zakonskih rješenja predviđa obračun sa korupcijom, predstavlja kvalitativnu razliku u odnosu na ono što nudi HDZ BiH.

A šta, zapravo, nudi HDZ BiH? E, to niko živ ne zna. Deklarativno, oni su za treći entitet imaginarnih granica, gašenje državnih institucija, ali i da istovremeno participiraju u njima, u sarajevskim zgradama, umjesto sarajevskih Hrvata koji, mnije Čović, ne misle svojom glavom. Šta Čović nudi? Koji je plan? Ima li bolju platformu? Ili je samo do raspodjele fotelja?

Ivan Lovrenović ga, recimo, ne vidi: "Jasno je da njegova (Čovićeva, op. F. B.) kritika četverostranačke koalicije nije ništa drugo do prekrivanje vlastitih ambicija smokvinim listom nacionalnog interesa. U makijavelizmu ovoga političara uvijek iznova zapanjuje surova beskrupuloznost i potpuni nedostatak odgovornosti koja se pretpostavlja kod javnih osoba s demokratskim legitimitetom".

"Isforsirani nacionalni strah"

Fra Petar Jeleč kaže kako je "Dragan Čović ogledni primjer nemoralna političara koji se odlično snalazi u svakom sistemu, kojem je glavni cilj u životu ostajanje na vlasti zbog gomilanja osobnoga bogatstva i zaštite od kaznenih progona". Fra Ivan Šarčević napominje da se iza "legitimiteta naroda" često skrivaju "isforsirani nacionalni strah i ugroženost, osobne povrijeđenosti, volja za moć, iznad svega razne vlastodržačke manipulacije - separatističke i unitarističke - onih politika i političara u ovoj zemlji koji su u svoje djelovanje ugradili ništa drugo do sveopću (auto)destrukciju svega pozitivnoga". Na ove riječi sva silina argumenata svodi se na "crvene fratre", izdajice, Alijine Hrvate i šta već sve ne.

Autodestrukcija i želja za blokadom države kojom se vode predstavnici HDZ-a BiH, ali, uz zadršku, i predstavnici HDZ-a 1990, optužbe za navodni nastavak unitarne SDP-ove politike, umjesto uviđavanja da je riječ o institucionalnom rješenju jednakopravnosti svih naroda i građana i šansi za istinsku međunacionalnu harmonizaciju zemlje (E. Kazaz) delegitimiraju Čovića kao političara. S obzirom na sve ono što je rekao i uradio ovih dana - da ne idemo dalje u prošlost - predsjednik HDZ-a BiH ne može biti nositelj neophodnih reformi na euroatlanskom putu BiH. Nije samo u pitanju budućnost Hrvata u BiH, nego svih građana koji, eto, kao znak lažnost poštovanja konstitutivnosti, trebaju čekati da Hrvati u BiH u mjeri u kojoj to odredi Čović, izaberu "legitimne predstavnike" koji bi prestali šurovati sa velikosrpskim nacionalizmom što ne vodi ničemu dobrom, te prihvatili da kombinacija nacionalnih i građanskih prava i put ka EU je jedina opcija, kako za Hrvate, tako i za sve ostale.

Stanje u regionu

Ova država nema vremena čekati da politička kultura sazrije do mjere kada će se glasati za programe, ne za svoje bandite. Taj dan možda nikada neće ni doći, ali je sada pravo vrijeme za obračun sa korupcijom i organiziranim kriminalom. U regionu se paradigma mijenja. Ivo Sanader je u pritvoru, Milo Đukanović, posljednji dinosaur devedesetih, povlači se iz politike. Hashim Tachi je suočen sa ozbiljnim optužbama. Na zapećku je Tadićeva Srbija sa svojim kosovskim problemima i ratnim zločincem Mladićem na slobodi, te mi, BiH, koja kaska i za ovakvim regionom.

Božo Ljubić, Martin Raguž, Krešimir Zubak, Anto Čolak, Zvonko Jurišić, Mladen Ivanković, pojačani Hrvatskim narodnim vijećem, pa i udrugom HZ HB, uz angažman akademske zajednice, trebaju što prije sjesti i prodiskutirati, dubinski proći kroz dokument platforme, vidjeti gdje se krije zamka, ako je ima. U duhu dijaloga treba prodiskutirati i vidjeti šta je politički prihvatljivo. Mnogo toga jeste i mnogo toga obećava istinsku jednakopravnost. Samo da ne pobijedi politička kratkovidost.