Hadžikadunić: Bez NATO-a BiH bi izgledala kao Libija, Dodik čeka geopolitičku priliku
Dodik sve češće naglašava da bh entitet RS "čeka novo vrijeme koje brzo dolazi". Poziva na strpljenje, a onda, kada se okolnosti promjene, "RS može biti ono što je bila 9. januara 1992". Koje vrijeme i kakve okolnosti čeka Milorad Dodik?
Važno je sagledati te vanjskopolitičke okolnosti koje se navodno iščekuju, kako zbog onih u bh. entitetu RS koji su slijepo odani Miloradu Dodiku, ali i onih drugih kojima je pomalo dosadila ta priča pa ga ponekad potcjenjuju. Dakle, osim što taktički čeka da ruska vojska prođe Odesu i dođe do delte Dunava, Milorad Dodik više od toga priželjkuje početak demontaže "američke hegemonije". Trenutak istine za njega, bila bi ruska invazija na jednu od manjih članica NATO-a, recimo probijanje koridora do Kalinjingrada preko teritorije Litvanije, praćeno američkim odustajanjem da brani istočnu Evropu. Scenarij da Ruska Federacija jednog dana testira nikad testiranu savezničku spremnost SAD-a da primijeni obavezujući Član 5. NATO ugovora, i odlučno se upustiti u direktan sukob sa drugom nuklearnom silom sa nesagledivim posljedicama, a sve zbog jedne manje države koja je toliko daleko od Amerike, nije vjerovatan, ali je moguć.
Koliko geopolitička kretanja i eventualne promjene mijenjaju i način djelovanja Milorada Dodika?
Paralelno s tim, Milorad Dodik također priželjkuje rađanje nekog novog evropskog poretka, onog po mjeri raznoraznih evropskih suverenista, desničara, nacionalista iz Nacionalnog fronta u Francuskoj, Alternative za Njemačku, Danske narodne stranke, Slobodarske stranke u Austriji ili konzervativnog Fidesza u Mađarskoj. On zapravo čeka da se evropske države okrenu suverenističkoj politici balansa moći, što evropska desnica iskreno priželjkuje, odnosno da Evropa postane multipolarna bez američkih sigurnosnih garancija, podjeljena između različitih sfera interesa i na koncu podređena euroazijskim silama, Rusiji i Kini. Pošto je sve to na čekanju, Milorad Dodik će u datim (geo)političkim okolnostima, nastaviti da sugeriše strateško strpljenje, tihi otpor, razne vidove opstrukcija, jačanje borbene gotovosti policije RS-a itd. Dakle, strpljivo čekati rasplet (geo)političke situacije i svoju priliku koja će doći ako se vanjske okolnosti promjene u njegovu korist. Također će postepeno, ali odvažno, ispitivati snagu svog najozbiljnijeg i, u njegovoj percepciji, sve slabijeg protivnika, kojeg uvjetno kazano možemo nazvati međunarodnom zajednicom.
Koliko su realne okolnosti koje priželjkuje Milorad Dodik?
Dodikova percepcija realnog limitirana je primordijalnim idejama krvi i tla koje je valjda nasljedio od Biljane Plavšić, mada ga intelektualna elita sa beogradskog Fakulteta političkih nauka redovno inspiriše velikosrpskom ideologijom. Dodik voli reći "da dolazi novo vrijeme", ali će prešutiti materijalne činjenice koje mu ne idu u prilog. Recimo da je ruski BDP približan BDP-u New Yorka, da Amerika za odbranu izdvaja 12 puta više od Ruske Federacije, da je Ruska Federacija u slobodnom padu uzimajući u obzir javno dostupne demografske i ekonomske faktore. Da su od prvih 15 država s najvećom vojnom potrošnjom u svijetu, 11 njih sigurnosni partneri SAD-a. Rusija niti ima formalnih saveznika među prvih 15, niti bilo koji njen saveznik vjeruje da je vojni napad na jednog napad na sve ostale. Neka vaši čitatelji sami procjene koliko dugo treba čekati da se ostvare Dodikove želje.
Ako ipak pretpostavimo da puke želje Milorada Dodika jednog dana postanu kruta realnost, šta se tada može dogoditi sa Bosnom i Hercegovinom?
U sigurnosnom smislu, tada ne bi postojala međunarodna vojna misija unutar BiH, bilo da se radi o snagama EUFOR-a ili NATO-a, kao što ne bi postojao ni mehanizam kolektivne sigurnosti kao garancija za bilo šta u Evropi. Na bilateralnom planu bi izostale američke vojne vježbe sa Oružanim snagama BiH jer bi Amerika imala prečeg posla u istočnoj Aziji. Drugim riječima, američki borbeni avioni ne bi parali bh. nebo kao izraz američke politike odvraćanja.
Kako bi regija, a samim tim i BiH, izgledala u slučaju scenarija u kojem ne bi postojala euroatlantska zaštita?
U odsustvu kolektivne sigurnosti ili integrativne političke kulture, kakvu nudi euroatlantski poredak, balkanski region bi mogao završiti kao periferna zona u kojoj je sigurnost deficitarna, poput današnje sjeverne Afrike, a BiH bi mogla više ličiti na Libiju, koja je podijeljena između državne vlasti sa sjedištem u Tripoliju, koju priznaje UN, i odmetničke falange u Bengaziju, koja uživa podršku Rusije i susjednog Egipta. U takvim okolnostima, Milorad Dodik bi prešao tačku bez povratka i ispunio svoje više puta ponovljeno obećanje - proglašenje nezavisnosti RS-a.
Možete li komentarisati odluku EU koja je dodjelila status kandidata Ukrajini i Moldaviji, a ne BiH?
Lideri EU 27 koji su podržali kandidatski status Ukrajini i Moldaviji nisu se previše rukovodili kriterijima koje su sami propisali. Objektivno, Ukrajina i Moldavija nisu spremne za kandidatski status, kao što nije spremna ni BiH. Ova odluka je više političkog ili geopolitičkog karaktera, isforsirana nemilosrdnom ruskom agresijom na Ukrajinu i neposrednom ugroženošću Moldavije. Odluka EU lidera je također izraz moralne podrške Zapada vladama u Kijevu i Kišnjevu koje su proevropske.
Postavlja se pitanje zašto je izostala BiH, koja je također izložena visokom riziku od negativnog ruskog uticaja?
Jedno od objašnjenje može biti naša geografija. BiH je proširenjem NATO-a izvan Željezne zavjese već postala dio mnogo većeg sigurnosnog sistema, makar još uvijek bila formalno izvan punopravnog članstva. Ona je svojom geografijom duboko unutar euroatlantskog sistema odbrane, pa tako dijeli njegovu sudbinu. Također, kao država nije direktno ugrožena kao što je to slučaj sa Moldavijom ili Ukrajinom, koje se geografski nalaze na periferiji sistema kolektivne sigurnosti. Eventualni pokušaj entiteta RS da se otcijepi od BiH u postojećim okolnostima, kao što su to uradile dvije proruske pokrajine u Donbasu, ili proruska pokrajina u Moldaviji, nije realan u datim okolnostima. Također nije realna opcija da Rusija pruži značajnu vojnu podrušku entitetu RS jer je BiH okružena zračnim prostorom NATO saveza. Vjerovatno su evropski lideri imali na umu te okolnosti, pored drugih unutrašnjih pitanja, kada su izostavili BiH.
Možete li također komentarisati i historijski Samit NATO-a u Španiji?
Strateške odluke NATO-a sa proširenog samita u Madridu važnije su od odluka Evropskog vijeća o kandidatskom statusu Ukrajine i Gruzije. Proširenje NATO-a na Švedsku i Finsku ili povećanje vojnih snaga u pripravnosti sa 40.000 na 300.000 relativno brzo proizvodi historijske geopolitičke posljedice na evropskom kontinentu. S druge strane, kandidatski status Ukrajine i Moldavije ima samo moralnu snagu. Na punopravno članstvo tih država u EU treba čekati godinama. Zato je za sigurnost BiH također mnogo važniji proces euroatlanskih od evropskih integracija.
Odjel radiologije u ASA Bolnici na putu da bude dostupniji svim građanima BiH
