Grabić: Cilj nam je američko tržište, ali čuvamo dio našeg identiteta
Senad Grabić je naučio pripremati razna peciva u Njemačkoj, gdje se preselio 1992. godine, nakon raspada Jugoslavije. Jedino što ga sada veže za Bosnu i Hercegovinu su okrugli hljebovi poredani na policama, koje on prodaje pod bosanskim nazivom - lepina, piše New York Times.
"Pokušavamo ostati neutralni. Mi smo internacionalci", kazao je Senad Grabić.
Skoro dvadeset godina nakon što su izbjeglice počele stizati u St. Louis, u ovom gradu se sada nalazi najveća bosanska zajednica izvan Bosne i Hercegovine, koja ima oko 60.000 članova. Vremenom su tu pokrenuli osiguravajuća društva, klinike, škole za obuku vozača, kafiće, novinske agencije i mesare.
Kao i mnogi drugi imigranti, i Bosanci moraju napraviti balans između očuvanja životnog stila svoje zemlje i asimilacije.
"Ljudima smo bili sumnjivi, jer smo muslimani. Dok nas nisu upoznali, mislili su da smo neki radikali sa Srednjeg Istoka. Sada vodim jedan pravi američki restoran. Cilj nam je američko tržište, ali također pokušavamo sačuvati dio našeg identiteta", kazao je Mirza Imamović, koji vodi porodični restoran.
Njegova porodica je restoran nazvala "Company", kako bi zvučao kapitalistički.
Bosance i Hercegovce je u St. Louisu dočekao Sulejman Grbić, koji se tamo sa porodicom odselio 1974. godine i koji posjeduje restoran u St. Louisu.
"Mi smo bili kao Crveni krst. Pomagali smo im da nauče jezik i da polažu vozački", kazala je Ermina Grbić, Sulejmanova supruga.
Iako je ponosan na svoje korijene, Sulejman odbija da se izjasni kao bilo šta drugo osim kao Amerikanac.
"Mi ne služimo bosansku hranu. Piletinu kupujemo ovdje, govedinu kupujemo ovdje, sve kupujemo ovdje. Mi pravimo američku hranu", rekao je Sulejman.
Mnogi stanovnici su odmah prihvatili Bosance i Hercegovce u svoju zajednicu, ali postojali su i oni koji se nisu s tim slagali. Najodbojnija im je bila ideja o cijelom janjetu na ražnju.
"Ljudi su mislili da Bosanci jedu pse. Jedna starica nas je svake sedmice zvala i govorila da u njihovim baštama vidi zaklane pse. Kao da nikada nije vidjela janje. Ali prošli smo i tu fazu", kazala je Anna Crosslin, predsjednica Međunarodnog instituta.
Kulturna ukrštanja se često dešavaju u malim porodičnim restoranima i pekarama, gdje nove generacije Bosanaca i Hercegovaca pokušavaju učvrstiti svoj američki identitet, dok istovremeno odaju počast svom etničkom ponosu.
