Pisana izjava o činjenicama, koju je optuženi dao u prisustvu svog branioca Radeta Golića, uvrštena je u dokaze na zahtjev Odbrane u toku izvođenja dokaza Tužilaštva.
“Kad smo došli na Branjevo, rečeno nam je da dolaze zarobljeni muslimani i da treba da ih strijeljamo. Učestvovao sam u ubistvima. Ne znam koliko sam ubio, od 25 do 50. Ispucao sam jedan borbeni komplet”, naveo je Golijan u izjavi koja je pročitana u Sudu BiH.
Golijan potvrđuje da je bio pripadnik Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske (VRS) i da su 16. jula 1995. godine na teren u Branjevo otišli pripadnici i bijeljinskog i vlaseničkog voda ovog odreda. Golijan u izjavi ne spominje po imenu ostale koji su bili s njim.
Navodeći da ne želi da umanjuje svoju odgovornost, Golijan je naveo da je veći dio vremena dovodio zarobljene od autobusa do mjesta pogubljenja, a da je bilo oko deset autobusa.
“Ne umanjujući odgovornost, ističem da, kao ni većina, nisam želio to učiniti, ali sam morao jer nismo smjeli odbiti zadatak. Vladala je takva atmosfera da si mogao biti ubijen ako odbiješ naređenje”, naveo je optuženi i dodao da je “uspio” izbjeći učešće u ubijanju muškaraca u Domu kulture u Pilici.
On navodi da je većina pripadnika Odreda tada pila alkohol, te da “već 15-ak godina čeka da bude uhapšen”.
Golijan se prije početka suđenja u ovom predmetu 14. decembra 2010. godine izjasnio da je kriv za zločine koji su mu stavljeni na teret, ali njegovo priznanje nije prihvaćeno pošto nije prihvatio pravne kvalifikacije iz optužnice, uključujući genocid.
Njemu se sudi zajedno sa Francom Kosom, koji je prema optužnici, bio komandir bijeljinskog voda Desetog diverzantskog odreda, te Stankom Kojićem i Zoranom Goronjom, pripadnicima ove jedinice.
Oni su optuženi za učešće u ubistvu najmanje 800 muškaraca bošnjačke nacionalnosti, koji su s područja Srebrenice dovedeni na Branjevo.
Na suđenju su saslušana i dva svjedoka Tužilaštva. Juroš Jurošević ispričao je kako je u julu 1995. godine iz svoje kuće čuo pucnje iz automatskog oružja koji su dopirali sa Branjeva, kao i iz Doma kulture u Pilici.
Jurošević je ispričao da je, kao pripadnik radnog voda, dobio zadatak da ode do škole na Kuli, gdje su držani zarobljeni muškarci. Prema njegovom iskazu, u školi više nije bilo mjesta za muškarce iz četiri autobusa i oni su odvedeni u Dom u Pilici.
“Nisam poznavao te vojnike. Bio je jedan komandant, krupan, visok. Pitao je da li ima ko da ih poubija. Niko od naših nije se javio. Oni su odvezeni u Dom”, rekao je svjedok.
Svjedok Cvijetin Ristanović svjedočio je o tome kako je, kao pripadnik Inžinjerijske jedinice Zvorničke brigade, učestvovao u iskopavanju grobnica na području Zvornika, uključujući i lokalitet Branjeva.
“Grobnica je bila duga od deset do 15 metara, tri metra široka i do dva metra duboka”, rekao je Ristanović, koji je potvrdio da je vidio tijela na Branjevu, ali nije mogao iznijeti nikakvu procjenu o njihovom broju.
Nastavak suđenja zakazan je za 10. maj.
Preminuo bodybuilder zvani "Čudovište", u autobiografiji je pisao o hemiji i suplementaciji
