Godišnjica reintegracije: Na današnji dan Grbavica je vraćena Sarajlijama
Za one koji to ne znaju, područje Grbavice I obuhvata dio grada od Vrbanja mosta pa do bivšeg mosta Bratstva i Jedinstva (danas most u ulici Hamdije Čemerlića), gdje počinje Grbavica II koja završava u ulici Topal Osman Paše (ulica koja ide od Željinog stadiona do mosta na 'Socijalnom'). Granica je s jedne strane Miljacka, a s druge tranzitna cesta, danas Put mladih muslimana.
Grbavica je četiri godine bila pod okupacijom Vojske Republike Srpske, a pripadnici VRS-a i paravnojnih formacija su u ovom sarajevskom naselju činili ratne zločine protiv stanovništva svih nacionalnosti, a posebno protiv Bošnjaka koji nisu uspjeli pobjeći na slobodnu teritoriju.
Iz tog perioda ostao je zapamćen zločinac Veselin Vlahović Batko, kojeg je Sud Bosne i Hercegovine krajem marta 2013. godine osudio na 45 godina zatvora zbog zločina koje je počinio na Grbavici nad svim ljudima koji su mu se pokušali suprotstaviti na bilo koji način.
Monstrum sa Grbavice, kako zovu Vlahovića, ubio je i heroja Gorana Čengića, poznatog rukometaša sarajevske Bosne koji je pokušao spasiti komšiju dr. Husniju Ćerimagića, sarajevskog univerzitetskog profesora, kojeg je monstrum Vlahović također ubio.
Povratkom na Grbavicu 19.03.1996. godine, građani su zatekli katastrofalno stanje, četiri godine niko s Grbavice nije vozio smeće kojim je naselje bilo pretrpano, a na Jevrejskom groblju nije bilo ni cigle na cigli, a kamoli čitave kuće. Sve je podsjećalo na Hirošimu.
Voda nije mogla biti puštena jer su četnici pri odlasku namjerno "počupali" instalacije u stanovima, pa su posebne komisije obišle svaki stan pojedinačno kako bi se uvjerili u stanje instalacija.
Na Grbavicu je 19. marta 1996. ušlo 100 pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova KS, tačnije 67 Bošnjaka, 20 Srba i 13 Hrvata. Zajedno s pripadnicima IPTF-a i prvim povratnicima zatekli su katastrofalno stanje.
Naime, većina srpskog stanovništva je pod pritiskom SDS-a i vlasti s Pala te usađivanjem straha i panike, odlučila koordinisano napustiti svoje domove na dan reintegracije ili u periodu koji joj je prethodio.
Pojedini stanari su uništavali i palili svoje stanove, dok su neke od stambenih jedinica gorjele jer su ih zapalili pripadnici SDS-ovih paravojnih odreda. Sličan scenarij se odigrao i na Ilidži nekoliko dana ranije.
Tada je to bio povratak na spaljenu zemlju, na mjesto gdje su četničke vojvode počinile namonstruoznije zločine, gdje su spalili i uništili sve što su imali.
Brojni građani su po povratku u ovo opustošeno naselje istovremeno osjećali i sreću i tugu i bol i ponos. Plakali su od sreće, bilo je zaista nezaboravno, te je i zbog toga ovaj dan vrlo važan.
Reintegracijom Grbavice, posljednjeg sarajevskog naselja koje je bilo pod srpskom okupacijom, je završen transfer vlasti u sarajevskim općinama koje su prema Dejtonskom sporazumu pripale Federaciji BiH.
