Glavni pregovarač s EU ima posebno tešku ulogu: Mora "otvarati vrata" širom BiH

U tom kontekstu, važno je naglasiti zbog čega je potrebno da glavni pregovarač, koje god ime bude na toj funkciji, mora biti osoba kojoj će sva vrata u BiH biti otvorena.

Prema pregovaračkom procesu kojeg je EU već ustalila kroz pregovore s drugim zemljama, glavni pregovarač i njegovi zamjenici imaju ulogu rukovodioca procesa koji će trajati nekoliko godina, te uključivati mukotrpan rad na čak 35 poglavlja.

Uloga glavnog pregovarača će biti da bude poenta kontakta između Evropske komisije, koja ima ulogu evaluacije i svojevrsnog ocjenjivanja rada jedne države koja je u procesu pregovora, te vlasti u matičnoj zemlji.

Osim toga, on će koordinisati rad tima od više stotina ljudi, kojim će uloga biti da sastavljaju izvještaje o tome šta je koji nivo vlasti u BiH uradio u skladu sa svojim preuzetim obavezama. Ipak, vrijedi reći da će sve ključne komunikacije, kao i finaliziranje ovih izvještaja, biti posao glavnog pregovarača, čije ime će stajati iza ovih dokumenata koji će ići u Brisel.

Zbog specifičnog statusa Bosne i Hercegovine kao države s tri nivoa vlasti koji moraju biti konsultovani po svakom pitanju, uloga glavnog pregovarača je tim teža i nosi veću odgovornost, ali i zahtijeva veći nivo kooperacije sa svima u državi, bez obzira na političke razlike.

Kako bi ilustrovali kompleksnost uloge koju ima glavni pregovarač, najbolje je uzeti kao primjer činjenicu da na različitim nivoima vlasti u BiH vladaju različiti politički subjekti, koji u velikom broju slučajeva neće biti iz iste opcije ili koalicije koja je imenovala glavnog pregovarača.

Jednostavnije rečeno, kada bi se na mjesto glavnog pregovarača imenovala osoba iz opozicionih stranaka iz Republike Srpske, morala bi po mnogim pitanjima raditi i s osobama iz SNSD-a na nivou RS-a, kao i s političarima iz HDZ-a na nivou Federacije BiH i kantona u kojima ova stranka ima vlast.

Ovaj primjer se može iskoristiti i za druge političke opcije iz kojih bi dolazio glavni pregovarač, jer u BiH jednostavno ne postoji uniformitet stranaka u vlasti na apsolutno svakom nivou.

Glavni pregovarač, kao takav, nema operativnu moć ili mogućnost da sankcioniše ili da nekoga "nagradi", već bi trebao da prenosi poruke iz Brisela za aktere u BiH, po potrebi i da ih tumači, te da isto radi u drugom smjeru.

Tu je posebno važno naglasiti zbog čega je, ipak, potreban širi konsenzus o pregovaraču, jer će cijeli proces pregovora biti zaustavljen ako ta osoba ne može, zbog političkih razloga, biti u mogućnosti da prenese poruku Evropske komisije određenom akteru u BiH.

Ne treba zanemariti i činjenicu da će glavni pregovarač voditi tim od više stotina ljudi koji će morati da rade u rokovima koje postavlja Brisel.

Naravno, treba pojasniti i proces izbora glavnog pregovarača. U BiH ne postoji zakonski ili ustavni okvir o ovom pitanju, ali ni tumačenje koje bi nam moglo dati u potpunosti tačan odgovor o tome koja je uloga kojeg dijela državne vlasti u ovom procesu.

Ono što znamo jeste da su u toku dva paralelna procesa uspostavljanja Ureda glavnog pregovarača.

Jedan se vodi kroz Vijeće ministara BiH, na prijedlog predsjedavajuće ovog tijela Borjane Krišto, po kojem bi sva moć u izboru i potencijalnoj smjeni glavnog pregovarača i njegovih zamjenika imalo upravo Vijeće ministara.

S druge strane, u Predstavničkom domu je usvojena Odluka o uspostavljanju Ureda glavnog pregovarača, po kojoj nominaciju i izbor vrši samo Predstavnički dom, s tim da razriješenje glavnog pregovarača i njegovih zamjenika mogu predložiti Vijeće ministara i Predsjedništvo BiH.

Iako je ovo jedina odluka koja je usvojena i koja je na snazi, postoje pitanja o tome da li je moguće glavnog pregovarača izabrati samo kroz jedan dom Parlamentarne skupštine BiH. Zastupnici SNSD-a u Narodnoj skupštini RS-a su po ovom pitanju najavili i apelaciju Ustavnom sudu BiH.

Vrijedi istaći i treći scenarij, koji bi uključivao sve tri navedene institucije državne vlasti. Po njemu bi Predsjedništvo BiH predložilo kandidata, a Vijeće ministara i oba doma Parlamentarne skupštine bi ga morali izglasati i podržati.

U svakom slučaju, dok je sam izbor pregovarača javnosti zanimljiva tema, ne treba se zanemariti odgovornost ove pozicije, a posebno u državi poput BiH gdje će njegovi sagovornici tokom mandata dolaziti iz potpuno različitih političkih pozadina.