Građani Bosne i Hercegovine će, 3. oktobra 2010. godine, glasati na izborima na području cijele BiH, birajući svoje političke predstavnike i, tim izborom, glasati za budućnost svoje države. Hoće li oni glasati za nastavak dosadašnjeg, ili za promjenu? Nacionalizam ili pomirenje? Reformu obrazovanja? Radna mjesta?
Konačno, nakon što su slušali (a ponekad samo otrpjeli) glasove drugih, ljudi će imati vlastitu priliku da govore. Da kažu svima nama, i da kažu jedni drugima, šta oni žele.
Nije manjkalo drugih glasova, od kojih su mnogi bili glasni i uporni. Neki političari govore građanima da mogu biti zaštićeni samo od strane “svojih”, a da se trebaju plašiti svih ostalih. Neki protiv svojih političkih rivala izjavljuju optužbe i protuoptužbe, iako se, u čudnoj političkoj simbiozi, sve više čini da te “suprotstavljene” strane trebaju jedna drugoj, kako bi stvarale publicitet. Međutim, ispod površine koju stvaraju mnogobrojni zvukovi, vidimo da ima pozitivnih dešavanja. Jedno od njih je stvaranje foruma, u kojima se od kandidata traži da se pozabave konkretnim pitanjima o temama koje najviše brinu birače. Ti forumi su u rasponu od javnih tribina, do zvaničnih debata, koji se često emitiraju u radio ili televizijskim programima, na kojima građani postavljaju pitanja i zahtijevaju konkretne odgovore. Na taj način, politički kandidati imaju priliku predstaviti svoju viziju, objasniti kako planiraju učiniti korak naprijed, a birači mogu ocijeniti te potencijalne predstavnike i ustanoviti ko ima najbolji pristup rješavanju problema, koji najviše brinu građane BiH.
Postoje, naravno, drugi glasovi, koji dolaze iz drugih pravaca, ponekad jednako glasni i kreštavi. Politički savjetnici, konsultanti i komentatori, domaći i međunarodni, obilato i često daju svoje savjete, bez obzira na to da li se savjet od njih prethodno traži ili ne, o tome šta je najbolje za Bosnu i Hercegovinu. Mnogi od tih savjeta su ne samo dobronamjerni, već su također i na mjestu. Međutim, neki od njih ne daju odgovore, već izazivaju srdžbu, doprinoseći time okruženju koje je sve više ispunjeno kakofonijom.
Svi ti glasovi, i mnogi drugi, sada su rekli svoje. Neki su govorili predugo. Mnogi prečesto. Sada je ostao samo jedan skup glasova, koje treba čuti: onaj koji pripada građanima.
OSCE više ne provodi izbore u BiH. Međutim, mi smo i dalje aktivno zainteresirani za njih, radeći sa Centralnom izbornom komisijom, medijima, zvaničnicima vlasti, organizacijama građanskog društva i drugim činiocima, u želji da omogućimo da ljudi mogu govoriti i da njihove želje budu ostvarene u konkretnim i pouzdanim rezultatima.
Kako se izbori približavaju, sve češće me pitaju za mišljenje o tome kako ljudi trebaju glasati. Imam dva odgovora. Kao prvo, nije na šefu Misije OSCE-a, niti bilo kojoj drugoj osobi, domaćoj ili stranoj, da zapovjedi suverenom građaninu BiH da glasa za ovu stranku ili onog kandidata. To je odluka koju donosi svaki pojedinac. Glasanje je tajno, a tajno je s razlogom. Građani trebaju razmisliti o vlastitim problemima i prioritetima, informirati se o politikama djelovanja koje se bave tim problemima i prioritetima, i glasati u skladu sa tim.
Moj drugi odgovor usredsređuje se na riječ “kako” u tom pitanju. “Kako” ljudi trebaju glasati? Samouvjereno, hrabro i jasno. Ljudi u BiH čekali su četiri godine na ovu priliku da se njihov glas ponovno čuje. Svijet ih sluša!
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
