Fra Mario Divković: Smisao Božića nije u bogatim trpezama i ukrasnim lampicama

"Svi mi kažemo da slavimo Božić, ali to ostaje na proslavi uz bogatu trpezu, posjetu prijatelja, obilazak porodice... Mislimo da tim završavamo svoju proslavu koja bi ipak trebala biti nešto dublje, odnosno da u sabranosti i svojoj samoći promislimo o smislu proslave Božića, božijeg dolaska među svijet, ali i o smislu šta bi ili šta je taj Bog učinio kada je došao na ovaj svijet", smatra Divković.

Bog dolazi na ovaj svijet, nastavlja Divković, da spasi svakog čovjeka, a kršćani Božiju poruku ljubavi, dobrote i brižnosti za svakog čovjeka trebaju prenositi drugim ljudima.

Otvorimo srca poput božićnih jaslica

U povodu Božića vjernicima se savjetuje da svoja srca otvore poput božićnih jaslica. Isus se, podsjeća Divković, rodio u običnoj štali koja danas predstavlja srca vjernika koja su često opterećena grijesima, ali i pritisnuta različitim problemima i suzama.

"Kroz Božić potičemo vjernike da u svojim srcima nađu mjesta za Boga, jer su pod blještavilom svakodnevnice zaboravili na njega. Koliko ja kao današnji vjernik imam snage i spremnosti to srce otvoriti Bogu i drugom čovjeku? Ako sam u svoje srce spreman pohraniti drugog čovjeka, svog neprijatelja koji me mrzi, onda uistinu shvatam bit Božića i dolaska Isusa na ovu zemlju", dodaje Divković.

Svako vrijeme je na svoj način teško te ima jedan teret svakodnevnice, ali tuzlanski gvardijan kaže da ne trebamo dopustiti da budemo zaslijepljeni negativnim pričama, već trebamo pokušati živjeti božićnu poruku.

"Isusu i Mariji nije bilo lako, ali su spremno podnosili različite terete svakodnevnice, što su prikazali i Bogu. Prestanimo više upirati prstom u tamu i zlo. Budimo spremi upaliti svijeću, odnosno budimo oni koji će donijeti svjetlost današnjem svijetu. Ako tako budemo činili, onda će naše svjetlo možda upaliti svijeću kod drugog čovjeka", nastavlja Divković.

Vjernicima savjetuje da čine dobra djela te da budu spremni širiti ljubav, ali ne samo riječima kojima danas svi olako pristupamo te su ona upravo zbog toga i izgubila svoje značenje.

"Svojim djelima pokažimo blizinu i ljubav prema drugom čovjeku. U tim djelima će se prepoznati ljubav i Božija blizina", potcrtava naš sagovornik.

Predbožićni period u katoličkoj crkvi sačinjava vrijeme adventa ili došašća. To je vrijeme iščekivanja dolaska Boga na ovaj svijet i traje četiri sedmice.

Spoznaja grešnosti i vlastito preobraćenje

Vjernici se kroz taj period, pojašnjava tuzlanski gvardijan, potiču na spoznavanje ličnih grešnosti i vlastito preobraćenje.

"U našem samostanu su kao i svake godine organizirane mise zornice koje smo započeli procesijom ispred našeg samostana. Svi su vjernici dobili svijeće koje su upalili i krenuli prema crkvi. Upaljena svijeća je bila simbol Krista koji izgara poput svijeće i donosi svjetlo. Kroz to vrijeme došašća vjernici su pozvani da poput svijeće izgaraju, donoseći svjetlo i dobrotu drugom čovjeku", kaže Divković.

Osim zornica, svećenici u Tuzli su vjernicima bili na raspolaganju i za duhovne razgovore, sakramente i ispovjedi.

Na ovaj način željeli su ih potaknuti da u svojoj samoći promisle o svom srcu i onome što su duboko sakrili od svih te da ono što se nalazi u ćoškovima i mračnosti njihovih srca iznesu na svjetlo, stave nedostatke i probleme pred oltar i u svjetlu, pred Bogom, pokušaju izmijeniti svakodnevni život.

"Promijeniti se u današnjem svijetu uistinu nije lagano. Svako preobraćenje zahtijeva veliki teret, ali jednom ćemo se morati početi mijenjati. Uvijek ističem da ne dozvolimo da naše mijenjanje bude prekasno, nego da spoznamo svoje nedostatke i propuste te ih već danas počinjemo ispravljati, a ne ostavljati za neka druga vremena", istakao je gvardijan.

Na kraju našeg razgovora Divković je poručio svim građaima BiH da ne dopuste da u njihovim srcima preovladavaju strah i trepet, nego da puste da se rode ljubav i nada.