Dragan Stanojlović: Još četiri godine ničega: Pa šta!

Srušene šengenske barijere

Otvaranje šengenskih vrata omogućit će nesretnim Bosancima i ponekom Hercegovcu da shvate najmanje dvije stvari. Prvo - koliko su materijalno siromašni i, drugo - koliko su zaista udaljeni od normalnog svijeta – onog koji radi, redovno prima platu, raspoređuje je, troši, ulaže i štedi po planu i potrebama. Svijeta koji živi od politike za koju je glasao, a pritom ne može ni razumjeti šta znači skupa s još nerođenom djecom biti talac svojih političkih izabranika. I pride saznati zašto njihovi rođaci i prijatelji, kod kojih sad mogu otići kad god od njih dobiju besplatnu povratnu kartu, ni ne pomišljaju da se vrate tamo odakle su pobjegli spašavajući živu glavu, zadnju mrvu zdrave pameti i ljudskog dostojanstva. Pa možda nešto i naučimo.

E, ako nam ni to ne pokrene zahrđale kotačiće u bukovim glavama, onda zaista nismo zaslužili domovinu bolju od one kakvu smo sebi skrojili 1990, a ovi i oni nam je priheftali pet godina kasnije!

Sejdić, Finci i mi ostali

Petnaest je godina kako na opštim, slobodnim, demokratskim itd. izborima tajno i nepogrešivo biramo samo one koji odgovaraju perverznim sklonostima stare Madame Evrope i ostatka tzv. međunarodne zajednice. Madame - sa istetoviranim monogramom EU na smežuranom tijelu, sakrivenom togom na revers preuzetom iz garderobe Suda za ljudska prava u Strasbourgu – lijepo je presudila da nam je Ustav diskriminatoran, rasistički i sve ostalo po spisku od čega demokratija s gnušanjem okreće glavu. I da su nam zato svi poslijeratni slobodni i demokratski izbori zapravo nelegitimni, pa ako hoćemo legitimne...