S obzirom na činjenicu da cijena rada i mirovina ne prati rast troškova života, zbog najavljenih poskupljenja potrošači, kaže, mogu biti suočeni i s problemom nabavke osnovnih proizvoda iz potrošačke košare.
Pri tome je, ističe, ključno pitanje jesu li ta poskupljenja opravdana?
"Opravdanost poskupljenja je teško dokazati, i postoji niz faktora koji utiču na tu pojavu. Neki od najznačajnijih faktora koji u pravilu dovode do neopravdanih povećanja cijena su monopolski položaj određenih pružatelja usluga i odsustvo konkurencije, te loša organizacija i neproduktivnost poslovnih subjekata koji se bave tom djelatnošću", kazao je Doko.
Sa stajališta zaštite potrošača tvrdi da je potpuno neprihvatljivo da pružatelji usluga svoje gubitke uslijed lošeg i neproduktivnog poslovanja prebacuju na teret i račun potrošača.
U slučaju odsustva konkurencije, pored neopravdano visokih cijena, potrošačima je, navodi, uskraćeno i pravo na izbor, jedno od osnovnih potrošačkih prava koja su im data na osnovu važećih zakonskih propisa.
Zakonom o zaštiti potrošača u BiH određene usluge su svrstane u kategoriju "ekonomskih usluga od općeg interesa". To su usluge koje ispunjavaju osnovne potrebe potrošača na tržištu, tj. opskrba energijom (struja, plin, grijanje) i vodom, telekomunikacijske usluge, poštanske usluge i javni prijevoz.
"Formiranje cijena tih usluga ne odvija se samo u skladu s tržišnim i ekonomskim principima slobodnog formiranja cijena, nego je u tom procesu, kako sugerira i sam skupni naziv tih usluga, potrebno uzeti u obzir i opći interes, odnosno, ekonomsko i socijalno stanje skupina potrošača na koje se ta poskupljenja odnose", objasnio je.
Ukoliko postoji potreba i namjera poskupljenja tih usluga pružatelji usluga i njihovi osnivači, ističe, trebaju potrošačima obrazložiti razloge traženih poskupljenja, te omogućiti predstavnicima potrošača da aktivno sudjeluju u preispitivanju potrebe poskupljenja cijena neke od ekonomskih usluga od općeg interesa, kao što su plin, voda...
"Navedene usluge su toliko bitne, da se po važnosti mogu svrstati u istu skupinu s osnovnim ljudskim pravima. S obzirom na to da ekonomske usluge od općeg interesa imaju veliki ekonomski i društveni značaj, proces formiranja cijena tih usluga ne može se odvijati kroz iste procedure kao što je to slučaj kada su u pitanju neka druga poskupljenja", rekao je Doko.
Govoreći o subvencijama i socijalnim aspektima trenda poskupljenja istakao je da se u mnogim slučajevima pokazalo da vođenje socijalne politike kroz subvencioniranje cijena do određene razine potrošnje nisu dobra mjera za ublažavanje poskupljenja struje ili energenata kada su ta poskupljenja bila tržišno opravdana.
"Ta je mjera najjednostavnija za primjenu, ali postoji i realna mogućnost da nije i najučinkovitija. Bilo je slučajeva gdje su se donosile odluke za subvenciju cijena do određene potrošnje, ali se naknadno pokazalo da ta mjera ne postiže dobar efekt", dodao je Doko.
Također, navodi da se ne preporučuje ni administrativno određivanje cijena, odnosno, njihovo zadržavanje na postojećoj razini suprotno ekonomskoj i tržišnoj logici jer će posljedice naknadno doći na naplatu i privredi i potrošačima.
"Bilo bi dobro da su vlade slijedile preporuke kojima im se sugerira da pojačavaju sustave socijalne zaštite i novčanu pomoć ciljano usmjere ugroženim kategorijama stanovništva. Tijela izvršne vlasti nadležna za kreiranje socijalne politike i nadležne institucije za provođenje socijalne politike na svim razinama snose odgovornost za posljedice koje ova poskupljenja imaju na najugroženiji dio potrošačke populacije", rekao je ombudsmen za zaštitu potrošača BiH.
Navedeno dobiva na značaju pogotovu zbog toga što se, kaže, radi o poskupljenju proizvoda i usluga koji ulaze u egzistencijalne ili primarne potrebe potrošača kao što su hrana, energija, voda, stan, grijanje i drugo.
