Ekipa Agencije FENA, prilikom posjete ovom gradu mjesec dana nakon što se voda iz gradskih ulica povukla, zatekla je dva penzionera kako sjedeći na podzidu u hladu drveta posmatraju akciju čišćenja jednog od prizemnih stanova u obližnjoj zgradi. Muji Aliću je 87 godina, dok Čedo Pejanović broji 75 ljeta.
Kažu da je ovo što je zadesilo Doboj gore od rata, a najviše strahuju za mladu generaciju i njihovu neizvjesnu budućnost sa zaposlenjem.
Čedi je stan koji je na prvom spratu zgrade u potpunosti poplavljen, jer je u tom dijelu Doboja voda dosezala do čak pet metara visine. Sve mu je uništeno, a nešto od namještaja pokušava da spasi sušenjem. Privremeno je smješten u Dom penzionera koji je, kaže, također bio dijelom poplavljen.
"Spasile su nas sirene koje su upozoravale na opasnost. Kada je plimni val došao, voda je u pet minuta narasla na pola metra, a u vrlo kratkom roku i na dva metra. Ovo trenutno stanje u gradu nema nekih promjena, ljudi uglavnom čiste stanove i čekaju da se stvari osuše. Obećali su nam po 5.000 KM za sve koji su pogođeni poplavom, ali vidjet ćemo", priča Čedo.
Mujo Alić jedan je od sretnika do čijeg stana voda nije uspjela doći jer je na višem spratu. Kaže da ga zdravlje dobro služi, pohvalivši se da i novine čita bez naočala. Ima četvero djece koji žive u Njemačkoj te bogato i višedecenijsko radno iskustvo.
"Dvadeset i dvije godine radio sam u selu Grapska i u Doboju, a dvadeset i tri godine u tvornici liftova u Berlinu u kojoj je bilo zaposleno 7.000 ljudi. Sa svojom sam suprugom bio u braku 60 godina i mogu reći da nam je brak bio odličan", navodi on.
Mujo i Čedo nisu sigurni kada će se život u Doboju normalizirati, ali kažu, mora se ići dalje.
