BiH
18

Đurđevdan na Veselom Brijegu: Sa o Roma babo, babo, sa o Roma o daje...

Klix.ba
(Foto: Klix.ba)
Izjutra je izgledalo kao da se ništa neće desiti. Banjalučko naselje Veseli Brijeg, gdje živi većina ovdašnjih Roma, bilo je neuobičajeno mirno. Nigdje nikoga. Tek oko podne počeli su izlaziti prvi domaćini, da namještaju improvizovane šatore, da spajaju žice na polovnim linijama, da traže diskove sa potrebnom muzikom, a onda je, odjednom, od kuće do kuće, polako počelo: Proljeće na moje rame slijeće...

"Mučimo se, rode, patimo, ali za ovaj dan mora da bude. Štedimo, pa i uštedimo. Spoje se dvije-tri kuće, sakupimo nešto para i proslavimo Đurđevdan. Ne onako kako bi trebalo i ne onako kako smo navikli i kako smo prije slavili, ali... Ne može ovaj dan da prođe bez mesa i pjesme", kaže za Klix.ba Ramzo Rahimić.

Njegova supruga Senada kaže da uprkos tome što su socijalno ugrožena porodica, uprkos tome što žive samo od dječijeg dodatka - za Đurđevdan mora da se ima. Svaka porodica je dala po 50 maraka, kupili su meso i predvečer će raspaliti vatru za roštilj...

"Koliki je jorgan - toliko se ispružimo. Više ne može. Jučer smo farbali jaja. Danas smo tom vodom umili djecu, zorom, da budu zdrava kao jaja. Okitili smo kuću, oprali stepenice, pustili muziku, doručkovali, uskoro će i ručak. Tako to ide, to je redoslijed", priča Senada.

I Šaćir Osmanović nije nezadovoljan. Kaže da nema kao prije, ali rakija i sok za prolaznike su vazda spremni.

"Stani, bolan, stani! Popij jednu, lako ću ja tebi kazat šta te interesuje. Sad će i komunalci, ovi što nose krupni otpad, ne smiju mi proći, njih moram posebno počastiti. Vidi, rode - nema kao što je bilo. Ali, evo, pristavili smo kafu, tu su rakija i sok, kasnije će biti i mesa i kolača i to je to. Niko neće otići gladan i žedan", smije će Šaćir.

Predsjednik Udruženja Roma "Veseli Brijeg" Bahrudin Ramić sjeća se drugih vremena. Hrzalo, jedan od izvora pored Vrbasa, jutrom uoči Đurđevdana bilo je puno djevojaka koje su brale cvijeće i pravile vjenčiće. Pjevalo se i plesalo. Danas je, kaže, druga slika. Tužna i jadna.

"Prije rata na Veselom Brijegu u Banjoj Luci bilo je 80 posto Roma i 20 posto svih ostalih. Danas je suprotno. Nema nas. A i ono Roma što je ostalo - jedva preživljava. Nemaju posla, nemaju struju, neki nemaju ni vodu. Uglavnom prosimo ili sakupljamo sekundarne sirovine. To nam je sav kapital", kaže Bahrudin.

Ramić potom vadi svesku i počinje: "Peba Šestić, bubrežni bolesnik, devetočlana porodica, niko ne radi. Potom Omer Šarić, samohrani otac, bez posla. Nakon njega Jasna Hrustić sa jedanaestočlanom porodicom u kojoj također niko ne radi, iako je trećina radno sposobna. Mesija Šarić je invalid i samohrana majka, kojoj su zbog neplaćenih računa isključili struju. Isto je i sa porodicom Mehe Šarića, koji imaju 9.000 KM dugovanja za struju.

"I kome je sad tu do pjesme? Kome je tu do slavlja? Ko od njih može kupiti bilo šta da proslavi Đurđevdan", pita Bahrudin.