Deminerka i medicinarka Jela Šafradin: Moj posao je stresan, ali s vremenom uđe u krv
Jela je jedna od deminerki Federalne uprave civilne zaštite koja razbija predrasude. U ovom poslu je već 20 godina, a prvu obuku je imala 1997. godine od kada je izuzela i uništila veliki broj neeksplodiranih ubojitih sredstava.
Jela već 20 godina osim obuke za uništavanje NUS-a prolazi i obuke deminiranja, spašavanja u poplavama, klizištima i iz ruševina, a radi i kao medicinarka u svom timu.
U razgovoru za Klix.ba Jela ističe kako svaki posao ima dobrih i loših trenutaka, ali da je ovaj posao izuzetno stresan i neke slike ostaju urezane u pamćenje do kraja života.
"Svaki posao ima dobrih i loših trenutaka. Najteže mi je bilo kada je 1997. godine jedan radni kolega poginuo na terenu, a još uvijek je friška i nesreća iz 2005. godine kada je kolega stradao i ostao stopostotni invalid. Ovo je stresan posao za jednu ženu, ali se vremenom zavoli i uđe u krv. Nisam razmišljala o ovome kada sam išla u školu, ali mora neko i ovo raditi", govori Jela.
Na terenu sa kolegama sve deminerke, pa i Jela, koja ovaj posao obavlja već 20 godina, imaju korektan i profesionalan odnos bez diskriminacija. Svaki dan je borba za život građana Bosne i Hercegovine, a to na terenu mogu ostvariti samo međusobnim pomaganjem.
Jela je majka četvoro djece, a svakodnevni odlazak na teren je izuzetno težak za sve njih. Međutim, s godinama, kako kaže naša sagovornica, sve se organizuje i postane život.
"Teško je bilo na početku, ali sve se organizuje i na kraju posložite kockice. Ja sam majka četvoro djece, ali kada je posao u pitanju i kada trebate hraniti porodicu sve se može, mora i nije teško raditi", dodaje Jela.
Vjetar u leđa, osim egzistencije, Jeli i svim drugim deminerkama i deminerima je i želja da naša država bude očišćena od NUS-a i da bude što manje stradanja.
"Kada pomislimo da radimo ovaj posao da danas i sutra zemlja bude očišćena i da ne bude stradanja osjećamo se dobro, ali nikada ne možemo biti sigurni da se to neće nekome desiti u šumi, na livadi i slično. Moramo svi više poraditi na ovoj temi, učiti djecu u školama o opasnosti NUS-a, ali i odrasle da obrate pažnju na označena minska polja", zaključila je Jela u razgovoru za naš portal.
Vođa deminerskog tima Igbal Sefer od 1997. godine u deminerskom timu. Ističe kako deminerke, kao i demineri, svoj posao obavljaju profesionalno, ali da su deminerke/medicinarke spretnije kada dođe do povreda.
"U ovakvim poslovima žene su često sposobnije, a posebno u trenucima kada dođe do nesreće jer su dosta smirenije i staloženije, dok mi muškarci uvijek gledamo brže reagovati. Medicinarke imaju velike obaveze jer moraju kontrolisati zdravlje deminera, obilaziti deminerske staze i planirati na koji način u slučaju nužde mogu ispoštovati zlatni sat", govori Sefer te dodaje da je velika odgovornost na njima.
Broj NUS-a koje su Jela i njene kolegice deminerke, koje su većinom i medicinarke, uklonile više niko i ne broji. Stotine, hiljade ili desetine hiljada komada oružja kroz njihove ruke je prošlo kako bi područje oko nas bilo sigurnije za šetnju šumama ili planinarenje. One su žene, heroine svakodnevnice, koje rizikujući svoj život planiraju našu sigurniju budućnost.
