Damir ef. Peštalić: Zahvalni smo Allahu što se ramazan osjeti u Srebrenici
"Sa nama su i softe, učenici Medrese, te se teravije klanjaju u dvije džamije, Čaršijskoj i Bijeloj. Tako se u Srebrenici čuju dva ezana i pale se dva kandilja, što je poseban osjećaj. Također, već osmu godinu teravija se klanja u Memorijalnom centru Potočari, na inicijativu majki. Klanjati teraviju u prisustvu šehida, kojih je u Srebrenici danas više nego živih stanovnika, je nešto neopisivo, i preporučio bih svakome da dođe i klanja teraviju u Potočarima", rekao je Peštalić.
Puna Čaršijska džamija
U okolnim selima oko Srebrenice teravija se, dodaje naš sagovornik, klanja u još šest džamija.
"Čaršijska džamija je puna, ona je u centru grada i najpristupačnija je i starijim ljudima. U Bijeloj džamiji teravih-namaz traje nešto duže, a i tu se sijeli i druži i nakon teravije. Zbog kolektivne dženaze 11. jula ove godine nije bilo organizovanih iftara, jer su sve snage bile usmjerene na obilježavanje 19. godišnjice genocida u Srebrenici. Međutim, ramazan je kao i svake godine donio druženje i iftare na koje se komšije međusobno pozivaju, a nerijetko se desi da ljudi iz drugih bh. gradova povratnicima u Srebrenicu pošalju gotove iftare", navodi ef. Peštalić.
Kada je riječ o životu u Srebrenici, ističe kako je velika stvar to što je sve više bošnjačke omladine i djece u Srebrenici, koji su, kaže, i snaga i nada ovoga grada.
"Već smo u stanju organizovati mevlude i prigodne ramazanske programe sa našom djecom, što je ranije bilo nezamislivo, a imamo i sve više učenika i polaznika mekteba iz godine u godinu. To predstavlja realnu nadu da ćemo opstati kao narod na ovom području, a za to nam je neophodno da nam se stvore uslovi da radimo i privređujemo. Trenutno u manjim pogonima u Srebrenici radi oko 300 ljudi, što je najbolji primjer kako treba raditi na održivom povratku, jer mi ne želimo biti socijalni slučajevi, već živjeti od svoga rada", napominje Peštalić.
Dodaje kako je jedan broj mladih Bošnjaka uposlen u općinskoj administraciji, dok ostali Bošnjaci žive od rada na selu, ali su suočeni sa problemom plasmana proizvoda na tržištu. Ipak, ističe da je u Srebrenici najviše majki koje žive od penzije.
Sabur i snaga majki Srebrenice
"Žrtve genocida tokom cijele godine žive sa sjećanjima na užasnu tragediju, a posebno je teško svakoga jula, kada su sjećanja na tragediju puno intenzivnija i kada se sve iznova preživljava", kazuje Peštalić i nastavlja:
"U svemu tome želim istaći jedan fenomen, a to su sabur i snaga naših majki, koje su izgubile svoje najmilije. I pored svega što im se dogodilo, naše su majke zadržale dostojanstvo".
Naglašava da ni nakon takve jedne tragedije kakva je zadesila Bošnjake u Srebrenici nije bilo nijednog slučaja osvete, a majke čiji su najmiliji ubijeni nikada nisu tražile da Srebrenica bude etnički čista kako bi se tu vratile.
"Njima je sve ove godine bilo užasno teško kao žrtvi genocida živjeti ovdje u Srebrenici, jer žrtvama genocida ovdje niko ništa nije poklonio, za sve su se morale izboriti same. Danas smo došli u situaciju da možemo govoriti o tome da će naš narod ako Bog da opstati ovdje u Srebrenici, uprkos svemu", zaključio je ef. Peštalić.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
