Da li nakon domaćih političara i stranci vežu ruke CIK-u: Država u kojoj zakoni nisu obavezujući
Centralna izborna komisija (CIK) ima pune ruke posla kako bi ispoštovala sve rokove i kako bi građani 2. oktobra iskoristili svoje demokratsko pravo i birali novu vlast. Međutim, vlast, ali i inferiornost stranaca trenutno vežu ruke CIK-u koji bez novca (potrebno ukupno 12,5 miliona KM) ne može provoditi procedure organizacije izbora.
Šta gledamo na sceni
Umjesto da se izdvoji novac iz budžetske rezerve, kojeg ima sasvim dovoljno, ministri iz HDZ-a, a prije svega Vjekoslav Bevanda kao ministar finansija ne želi podržati takav postupak nazivajući ga nezakonitim. On pak insistira da se usvoji budžet u redovnoj proceduri. I to bi sve bilo maksimalno opravdano da procedura ne traje jako dugo, a vremena nema.
Treba podsjetiti da je BiH država koja je cijelu 2021. godinu preživjela na privremenom finansiranju, te da smo već na polovini 2022. godine bez budžeta za ovu godinu. Zašto je to tako? Mnoštvo je, prije svega političkih faktora, čekanja na usvajanje globalnog finansijskog okvira i tako dalje. Dok BiH dobije, i ako uopšte dobije budžet za ovu godinu proći će još jako dugo vremena. Toliko dugo da CIK neće moći na vrijeme organizirati izbore.
To je možda i cilj određenih politika. Iz HDZ-a je jučer stigla obavijest da je Bevanda u proceduru uputio prijedlog budžeta, ali ne budžeta za 2022. već okvirnog budžeta od 2022.-2024. To samo po sebi govori da je na sceni kupovanje vremena i maksimalno odugovlačenje procesa.
U međuvremenu šef Delegacije Evropske unije u BiH kaže da će izbori sigurno biti 2. oktobra. Međutim, postavlja se pitanje kako će biti ako ih CIK ne može organizirati. Ova država ima svoja pravila, ma kakva bila. Postoje rokovi i procedure koje se u tom smislu trebaju ispuniti.
Pitanje za Sattlera bi bilo, zašto na proceduri usvajanja budžeta i obezbjeđivanja novca za izbore na taj način nije insistirao krajem 2021. i početkom 2022. godine. Kako saznajemo u Delegaciji EU Brisel je spreman podržati Schmidta da donese odluku o finansiranju izbora, ali to bi bila krajnja mjera. Međutim, ne dobijamo odgovor zašto se čeka jer nije isto ako CIK sada ima novac i počne raditi na organizaciji izbora, i ako ga dobije dva mjeseca prije izbora.
U konačnici, zašto građani moraju gledati poigravanje sa državom.
U političkoj javnosti se na ovu temu mogu čuti i pitanja kako nije mudro da Schmidt ponovo koristi Bonske ovlasti i da je potrebno da se domaći političari dogovore. Međutim, kontrapitanje bi bilo kako da se dogovore kada se ni zakon ne poštuje. Ko će sankcionisati one koji krše zakon. Umjesto toga odgovornima se gleda kroz prste, a institucije poput CIK-a ponižavaju.
Ako će Schmidt dobiti podršku za nametanje odluke o finansiranju izbora u junu, zašto je ne dobije odmah? Da li se trenutnom politikom kupuje vrijeme za nove pregovore u junu o načinu popunjavanja Doma naroda FBiH? I zašto veći pritisak i insistiranje na podršci da se obezbijedi novac za izbore ne gledamo od svih stranaka. Većina je već duboko u kampanji, priprema se "roštilj, a izbori u šumi".
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
