Da li bh. građani više ne trebaju SMS poruke za liječenje pa se "duplira sistem" ili nam treba sigurnosni ventil?

Federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Nerin Dizdar nedavno je za Face TV komentarisao brojne teme, a jedna od njih je i zdravstveni sistem. Tačnije, radi se o Fondu solidarnosti.

Da bude jasnije, cilj ovog fonda je omogućiti i finansiranje najtežih i najskupljih vidova zdravstvene zaštite za osigurane osobe, posebno onih kojima je potrebna posebna terapija, lijekovi ili medicinski zahvati koji se ne mogu redovno finansirati iz kantonalnih zavoda zdravstvenog osiguranja.

Sredstva za Fond dolaze dijelom iz doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje te iz Budžeta Federacije BiH i drugih prihoda koje propisuje zakon. Taj isti iznos treba biti izdvojen u jednakom iznosu kao onaj kroz doprinose, ali se to ne dešava u praksi.

"Ova Vlada FBiH je ponovo aktivirala Fond solidarnosti u kojem je za ovu godinu obezbijedila 77 miliona KM za liječenje bh. građana u inostranstvu i nema nikakve potrebe da se novac za liječenje skuplja putem humanitarnih telefona ili SMS poruka", naveo je on.

Pojasnio je kako pacijenti trebaju od ljekara i zavoda zdravstvenog osiguranja tražiti da pomognu kako bi dobili ova sredstva za liječenje u inostranstvu ukoliko ljekari u BiH nisu u mogućnosti da im pruže adekvatno liječenje.

S obzirom da veliki broj humanitarnih apela za pomoć i organizacija koje sakupljaju pomoć za bh. građane, može se postaviti vrlo otvoreno pitanje za koga se onda sakuplja ovaj novac ukoliko već postoji dovoljan budžet u FBiH?

Šta kaže pravilnik?

Pitali smo Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, u okviru kojeg funkcioniše ovaj fond, upravo o izdvojenom novcu.

Odgovorili su nam da je zaista obezbijeđeno 77 miliona KM, odnosno 70 miliona KM za programe ovog fonda i sedam za ostale programe.

Vrlo bitno jeste da pravo na liječenje ostvaruju sve osigurane osobe u skladu s Pravilnikom o uvjetima i postupku upućivanja osiguranih osoba na liječenje u inozemstvo su definirana oboljenja i stanja za koja ne postoje uvjeti za uspješno liječenje u Bosni i Hercegovini.

Navedenim pravilnikom su propisana oboljenja koja se mogu finansirati iz sredstava fonda solidarnosti i to:

- Urođene srčane mane kod djece koje zahtijevaju operativno liječenje
- Oboljenja iz oblasti dječije onkologije
- Neurokirurška oboljenja koja se uspješno tretiraju Gamma nožem, Cyber nožem i TrueBeam tehnologijom
- Embolizacija, stentiranje i koilovanje krvnih žila
- Tumori oka kod djece i odraslih
- Ekstenzivne opekotine preko 60%
- Transplantacije jetre, bubrega, pankreasa, srca, rožnice i koštane srži
- Elektrofiziološka ispitivanja kompleksnih aritmija
- Izuzetno rijetke dječije patologije
- Osteosarkom kod djece
- Ugradnja uređaja za dugotrajnu mehaničku cirkulatornu potporu

Dakle, svi koji zadovoljavaju pravila pravilnika mogu aplicirati za ova sredstva.

Šta kažu udruženja?

Ovu izjavu su za Klix.ba je prokomentarisala i predsjednica Udruženja osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke "Renesansa" Enida Glušac koja je jasno poručila kako je pitanje zdravstvenog sistema vrlo kompleksno u FBiH te je upravo to i razlog dugogodišnjih problema.

"Istina je da je Vlada FBiH izdvojila više sredstava nego što je to bio slučaj ranijih godina i ranijih vlada, no to je i dalje nedovoljno za sve troškove Fonda solidarnosti i nedovoljno da se svi pacijenti zbrinu. Ja pozivam sve koji se smatraju kompetentni da govore o ovom problemu da samo na jedan dan dođu u Udruženje 'Renesansa' i vide i poslušaju probleme sa kojima se pacijenti svakodnevno susreću. Kao oboljeli, znamo da smo jako interesantni za politička prepucavanja i ne želimo da se naša nevolja u bilo kom smislu koristi za dobijanje političkih poena, već želimo konkretna rješenja", istakla je ona.

Iz humanitarne organizacije Pomozi.ba, čiji rad je cijenjen i van granica naše države, istakli su da bi bili najsretniji kada više nikad ne bi morali pokretati apele za liječenje te kada bi znali da svaki pacijent u Bosni i Hercegovini ima pravovremenu i adekvatnu zdravstvenu zaštitu, bez potrebe da se spašavanje života oslanja na humanitarne apele.

"Fond solidarnosti, nažalost, djeluje isključivo u okvirima važećeg Pravilnika o inostranom liječenju, što u praksi znači da brojna teška i rijetka oboljenja, kao i savremene, često spasonosne terapije, ostaju van sistema finansiranja, zbog čega pacijenti nerijetko dobiju i formalnu odbijenicu Fonda solidarnosti. Upravo za takve pacijente najčešće se pokreću humanitarni apeli. Poseban problem predstavlja sporost administrativnih procedura, u slučajevima agresivnih malignih i brzo napredujućih bolesti, pacijenti jednostavno nemaju luksuz čekanja sedmicama ili mjesecima na odluke. Upravo tu intervenišu humanitarne organizacije. Pomozi.ba ne duplira sistem, već djeluje kao sigurnosni ventil u situacijama kada sistem, zbog ograničenja ili kašnjenja, ne može reagovati na vrijeme. Na liječenje šaljemo pacijente čije terapije nisu pokrivene ili kada je čekanje nedopustivo dugo", istakli su.

Dakle, solidarnost građana i humanitarni apeli i dalje su nužna linija odbrane za one živote koji ne stanu u stroge pravilnike ili ne mogu čekati birokratske procedure, podcrtavaju.

"Pozivamo nadležne institucije na hitno ubrzanje procedura i proširenje liste oboljenja koja se finansiraju, kako bi pravo na liječenje postalo stvarna, a ne samo deklarativna obaveza", poručili su.