kakva smo djubrad (svi slaveni na balkanu) nebi se iznenadio da siptari pocnu odredjivati kako i sta...

treba priznat kosovo, zasto da ne...? kad vecina zemalja svijet to polako bec radi...a to da ce odma rs mocu nesto iskoristit pa trazit pripajanje srbiji je p.dim prica, oni se u susjednu srbijz mogu samo iselit a nikako pripojit sto bi za nas sve i bilo najbolje...a oni bili jos sretniji da zive u svojoj srbiji...samo se pitam da li bi ti isti srbi bili srbi u republici srbiji...ili mozda kič od ljudi...???

I taj Tachi ser..Vrlo dobro zna u kakvoj je situacija Dejtonska BiH,A druga stvar...da im nije bilo USA ne bi se on sad kurč.o kao neki ministar jer bi ih Milošević pojeo za doručak dok smo se mi izborili za svoju Bosnu i pored embarga i dva agresora i nečinjenja ništa od strane medjunarodne zajednice. I kad smo trebali ući u BL onda su se sjetili da zaustave rat prijeteći da će nas bombardovati

Kosovo je BOSNA!

Ništa novo. Cijela zemlja je i po ovom pitanju, kao i po drugim, taoc manjine, i to one koja je počinila genocid i najgnusnije zločine.

SRBE NA VRBE

Mučne scene su bile prilikom obilježavanja ovogodišnjeg 4.aprila, dana kada je 1992.godine održana sjednica Skupštine opštine Tuzla, kojom je prilikom zaključeno da se izvrše neophodne pripreme za odbranu grada od nacional-socijalističkih falangi Slobodana Miloševića i domaćih četničkih snaga. Na jednoj strani su stajali Selim Bešlagić, general Hazim Šadić, Mehmed Bajrić, dr Sead Avdić, dr Refik Ahmedinović, general Sead Delić, Mehmed Žilić…sa suborcima, a na drugoj strani Memorijalnog centra na Banji bio je Jasmin Imamović Merkator sa batlerima iz kabineta. Ni repom da mrdne, a kamo li da priđe i pozdravi ljude prema kojima građani imaju najveće poštovanje. Oni su najzaslužniji i što su tadašnji vijećnici primijenili ustavnu obavezu odbrane od agresije, a Stanica javne bezbijednosti Tuzla je započela pripreme za odbranu koje proizilaze iz Odluke Predsjedništva BiH iz septembra 1991. godine. Međutim, tema ovog teksta nije historijsko podsjećanje, već način na koji se najznačajniji događaj u istoriji Tuzle obilježava i ko ga obilježava. Nakon završetka rata podsjećanje na taj datum je bilo dostojanstveno, kako i priliči njegovom značenju. Odlaskom harizmatičnog i legendarnog predsjednika Opštine, Selima Bešlagića na drugu dužnost, na njegovo mjesto dolazi Jasmin Imamović Merkator, prvi činovnik, dakle, sekretar koji se tokom rata bavio zapisničarskim poslom. Veoma predano i uredno! Čak, i prilikom posjeta Bešlagića, Mehe Bajrića, Seada Avdića i drugih u inostranstvo. Na slikama i video snimcima vidimo kako Imamović grozničavo zapisuje sve što čuje. E, u tom grmu i leži zec! Kako Imamović nije imao nikakvu značajnu ulogu u ratu i radu ratnog Kriznog štaba, sem vođenja zapisnika, mada se je stavio na spisak zaslužnih koji su dobili Plaketu grada i 7.000 maraka, a naročito nije imao nikakvog doticaja sa policijskim i vojnim snagama, odlučio je marginalizirati i 4.april 1992. godine i ljude iz tog perioda. Tako je počeo da namješta ljude i događaje, čak da ih prilikom prošlogodišnjeg obilježavanja tog datuma i javno rezili. Odlučio je da istorija Tuzle počinje od njega i da prije njega ništa nije bilo. Ta je kriminalna bitanga, na jednoj televiziji u susjednoj državi izjavio da se, prije njegovog dolaska na čelo Opštine, u Tuzli, zaustavljalo samo na semaforu! Takva je to, ko biva, vukojebina bila! On je napravio Tuzlu velikim gradom i velikim turističkim centrom! Sic! Čak je objavio i knjižicu o vlastitom egu pod naslovom “Kako se pravi veliki grad”. Na stotinjak strana objavio je 60 svojih fotografija. Naravno, iz opštinske sehare je sve finansirano. Da bi se širila šizofrena ideja kako istorija Tuzle počinje od njega, da je prije njega bila selendra i pustahija, trebalo je angažirati, pored rečene knjige, i klijentelističku novinarsku družinu iz javnih servisa i privatnih medija. Uz njih, i svoju omiljenu muhu podrepašicu, Sinana Alića, koji se u jednoj tiskovini pojavio kao zaštitnik lika i djela kriminalne bitange Jasmina Imamovića Merkatora. Helem, zaštitnik načelnika i profesionalni brižnik, dakle, lice koje se za novac godinama brinulo o sudbini nesrećnog i uhapšenog Ilije Jurišića, povodom događanja proteklog 4.aprila, konstatuje da postoji antagonizam između postojeće općinske vlasti i one od 1992. do 2000. godine, te da su Selim Bešlagić, Mehmed Bajrić, dr Refik Ahmedinović, dr Sead Avdić, Mehmed Žilić, Sead Delić…dakle ratna i poratna vlast – politički primitivci. Takođe, konstatira podobni Alić, oni su se drznuli da izraze i politički antagonizam prema postojećoj vlasti u Tuzli. Uz to, svojataju istoriju. Međutim, činjenice ruše Alićev podrepaški pamflet! Naime, spomenuta gospoda nema šta da svojata istoriju. I oni i vijećnici iz 1992. godine su istorijske ličnosti, akteri istorijskih događanja, a Imamović nije. Zato oni ne dozvoljavaju da te događaje prekrije zaborav, u čemu smo, inače, nadareni. Oni, s pravom, ne dozvoljavaju da se tim događajima manipulira. Ko je, primjerice, dao pravo beglerbegu Tuzle da na svečanosti obilježavanja 4. aprila ne poziva vijećnike iz 1992.godine? Ne postoji nikakav politički animozitet istorijskih ličnosti Tuzle naspram njene postojeće vlasti. Ali, postoji otvoreni animozitet prema kriminalu, korupciji i ogromnim štetama koje gradu nekažnjeno nanosi Jasmin Imamović Merkator i neki od njegovih najbližih saradnika. Dakako, postoji i njihov animozitet prema sporosti, a često i sljepoći i gluhoći nadležnih državnih organa društvene kontrole, od policijskih preko tužilačkih do sudskih! Jedan dio nabuloza spodobi Aliću mogu pripisati što je najveći dio rata proveo u “Trećoj minhenskoj brigadi” tuzlanskih pobjegulja! Ali, nek se zna, i to se zna! Kao i sve o ratnom zapisničaru Jasminu Imamoviću Merkatoru

I BiH i Srbija ce kad - tad priznati Kosovo (na ovaj ili onaj nacin), medjutim za nas u BiH je bitno da sa Kosovom uspostavimo ekonomske odnose, obzirom da su mnoge nase firme (proizvodjacke ali i gradjevinske) izgubile mnogo, a smim ti m i svi mi, zbog uvodjenja viza i prekidanja ekonomskih odnosa. Ako je neko u zadnjih nekoliko godina bio na Kosovu mogao se uvjeriti da je na policima njihvoih supermarketa i apoteka bilo mnogo BiH proizvoda, a da ne govorim o prisustvu gradjevniskih firmi. Međutim, zbog zvanicne politike RS-a i nepriznavanja Kosovskih institucija, nase gradjevinske firme su propustile prilike da ucestvuju u izgradnji autoputa (ili barem jedne dionice) na Kosovu, kao i ostalih velikih gradjevniskih i posebno energetskih projekata. Prema tome po meni je pametnije gledati da od nekoga izvucemo ekonomsku korist za sve nase radnike koji su bez posla.

"Kosovo ćemo vratiti kada ga zasluzimo" Patrijarh Pavle Znaci, ukidanje genocidne za ukidanje kosovo repljik? Mislim da je fer. :D

Thaci se zamislio da "moze" glumiti Putina...... Hummmm ok..... No comment! XD

Mnogo su se ovi Sipci okurazili.

Sta ovi albanci misle da su neka velika sila? Ahahahahaahahaha oplakah! To ce se zvati " united albanian somalian states" ! Juhuuuu !