Prije pet godina u selu Osmače kod Srebrenice obnovljena je zgrada osnovne škole. Uređeno je nekoliko učionica, a u funkciji je samo jedna koja je dovoljna da se u nju smjeste svi učenici iz ovog i susjednih sela. Slovom i brojem ovdje je 11 učenika, ali nisu svi iz istog razreda. U svakom od prvog do petog razreda ima po nekoliko đaka, ali se nastava održava istovremeno za sve.
Nastavu od prvog do petog razreda u školi u Osmačama za svega 11 učenika drži Muška Sulejmanović, profesorica sociologije. Poslije završenog studija, ona nije željela ostati u Sarajevu i čekati posao, pa je svjetla velegrada, zamijenila seoskim ambijentom.
"Diplomirala sam na Fakultetu političkih nauka, a završila sam i srednju učiteljsku školu. Kad je otvoren konkurs za učiteljicu na Osmačama, odmah sam se prijavila i bila sam primljena. Nisam se pokajala jer u Sarajevu vjerovatno još ne bih mogla dobiti posao", kaže Muška.
Na početku učiteljovanja u Osmačama, Muška se udala za mjesnog hodžu, zasnovala porodicu i ima namjeru ovdje i ostati. Svakodnevno se druži s učenicima i pomaže im da nauče prva slova i steknu određeno znanje. Škola u Osmačama je nova, uređeno je nekoliko učionica, ali se nastava održava samo u jednoj. I ona je bila prevelika, pa je zbog oštrih zima u ovom selu, pregrađena, da bi se lakše zagrijavala. A dok to nije urađeno, prošle godine, tokom zimi, nastava je izvođena u "zbornici" koja je još manja.
U učionici, koja je jedino u upotrebi, zajedno su svi učenici. Za razliku od ostalih škola, gdje su na ulaznim vratima učionica natpisi s nazivom i brojem odjeljenja, ovdje su oni okačeni na stolovima. Učiteljica Muška Sulejmanović odlično se snalazi u ovom poslu iako joj je ponekad teško izvoditi nastavu istovremeno za sve učenike.
"Voljela bih da imam jedno odjeljenje, pa da radim kao ostale učiteljice i da primjenjujem znanje stečeno u školama. Ovako, držim nastavu svakodnevno za sve učenike. Dok predajem učenicima prvog razreda, ostali učenici vježbaju ili pišu školski zadatak. Tokom dana održim nastavu za svaki razred, što je naporno. Moje pripreme za nastavu kod kuće su komplikovane, ali, nekako uspijevam da odgovorim svim obavezama", kaže Muška.
Učiteljica Muška koristi tri dnevnika. Jedan je rezerviran za prvi, najbrojniji razred i u njemu su popunjena četiri lista. Učenici drugog i trećeg razreda vode se u drugom, a u trećem dnevniku su upisani učenici četvrtog i petog razreda na po tri lista. Sadet Handžić je prošle jeseni prvi put sjeo u školsku klupu. Kaže da najviše voli da piše i da se igra.
Mersiha Dudić jedini je učenik petog razreda. Odlična je i do sada je osvojila nekoliko diploma.
"U svakom razredu sam bila odlična i nagrađivana sam. Volim da učim, najviše me privlači matematika. Vjerujem da ću, kad iduće godine krenem u školu u Srebrenicu, biti najbolji đak."
U istom razredu, u istoj učionici s učenicima iz ostalih odjeljenja je i Samil Atić iz Šubina, sela 25 kilometara udaljenog od škole. Tokom zime, kad napada veliki snijeg, Smail ne može u školu i samo u prvom polugodištu imao je ravno stotinu izostanaka.
"Meni je najteže. Svaki dan putujem u školu i natrag po 50 kilometara. Kad napada snijeg, put je neprohodan i ne idem u školu. Dok dođem kući, smrači se i ne ispišem zadaću jer u mom selu nema struje."
Učiteljica Muška ima pohvale za svojih 11 učenika. Kaže da vole knjigu i ništa im nije teško.
Sate fizičkog vaspitanja učenici provode vani, a najviše se igraju u nedavno uređenom parku. U narednoj školskoj godini bit će više učenika u Osmačama, pa će se angažirati dvije učiteljice, a razredi odvojiti, ali će se još obavljati kombinovana nastava za učenike različitih odjeljenja.
U nekad poznatoj školi u Osmačama, koju je svake godine pohađalo oko 500 učenika, prva slova učili su đaci koji su danas profesori, doktori i znanstveni radnici. I među ovom šakom učenika, od kojih svi pokazuju veliko interesiranje za školovanje, može se očekivati da će neko postati poznata i priznata ličnost.
