Ceste, željeznice, struja, zdravstvo i zagađen zrak: Velika pitanja u BiH koja čekaju novu vlast

Plate, penzije, radna mjesta i socijalna davanja jesu među temama koje se često pojavljuju u kampanji. Tako je SDP, između ostalog, najavio minimalnu platu od 1.500 KM i penziju od najmanje 1.000 KM, smanjenje listi čekanja u zdravstvu i nova radna mjesta, dok je SDA na početku kampanje govorila o 50 milijardi KM investicija i 50.000 novih radnih mjesta.

Ipak, izbori će odrediti vlast za naredne četiri godine, a upravo bi u tom periodu trebalo dati odgovore i na niz problema koji su mnogo stariji od ove kampanje.

Među njima su putno i željezničko povezivanje najvećih dijelova zemlje, energetska budućnost BiH, sudbina državnog javnog RTV servisa, kvalitet zdravstva i obrazovanja, zagađenje zraka i efikasnost pravosuđa.

Sarajevo i Tuzla – decenije čekanja

Putna komunikacija između Sarajeva i Tuzle možda je jedan od najboljih primjera infrastrukturnog zaostajanja.

Riječ je o dva velika urbana i privredna centra koja su udaljena približno 130 kilometara, ali putovanje između njih u pravilu traje više od dva sata.

Decenijama se govori o kvalitetnijem povezivanju, ali je trenutno jedini značajniji novi projekt gradnja dijela buduće brze ceste Šićki Brod – Đurđevik. Radi se o obilaznici oko Živinica, odnosno dionici dugoj nešto manje od šest kilometara.

Ona bi trebala biti završena do proljeća 2028. godine, dok za kompletno kvalitetno cestovno povezivanje Tuzle i Sarajeva još nema jasnog roka.

Tema se pojavljuje i u aktuelnoj kampanji. Pojedini kandidati iz Tuzlanskog kantona govore o saobraćajnoj deblokadi ovog dijela zemlje i povezivanju Tuzle sa Sarajevom i Koridorom 5C. Međutim, mnogo manje se govori o preciznom finansijskom, prostornom i vremenskom planu kojim bi takva obećanja bila pretvorena u kilometre nove ceste.

Naredna vlast bi zbog toga trebala odgovoriti na jednostavno pitanje – kada će građanin moći krenuti iz Tuzle prema Sarajevu savremenom brzom cestom i koliko će taj projekt koštati?

Krajina je i dalje daleko od Sarajeva

Sličan problem postoji na drugoj strani zemlje. Putovanje između Sarajeva i Bihaća automobilom traje satima, a kvalitet saobraćajne povezanosti Krajine s ostatkom BiH godinama je jedna od političkih tema bez konačnog rješenja.

Zbog toga pitanje povezivanja Sarajeva, srednje Bosne i Krajine nije samo pitanje komfora vozača. Bolja infrastruktura utječe na privredu, investicije, turizam i mobilnost stanovništva, ali i na osjećaj stanovnika jednog dijela zemlje da nisu infrastrukturno izolovani od ostatka države.

Predizborna kampanja obiluje obećanjima o ravnomjernom regionalnom razvoju, ali mnogo rjeđe preciznim odgovorom kako će izgledati cestovna mreža prema Krajini do 2030. godine.

Sarajevo – Mostar: Koridor 5C još nije završena priča

Na pravcu prema Hercegovini situacija je drugačija jer se Koridor 5C već gradi, ali ni tri decenije nakon završetka rata Sarajevo i Mostar nisu povezani autocestom.

Posebno zahtjevan ostaje prostor južno od Sarajeva i područje Mostara.

Raniji planovi Federalnog ministarstva prometa i komunikacija predviđali su završetak južnog dijela Koridora 5C od Mostara prema granici s Hrvatskom u narednim godinama, i tu su određene dionice izgrađene i neke se grade, dok je s druge strane, povezivanje Sarajeva i Mostara u velikoj mjeri vezano za jednu od tehnički najzahtjevnijih dionica cijelog koridora, područje planine Prenj.

Zbog toga bi u kampanji bilo mnogo korisnije od ponavljanja opredijeljenosti za Koridor 5C čuti konkretan odgovor - kada će se od Sarajeva do Mostara voziti isključivo autocestom i šta naredna vlast mora završiti tokom svog četverogodišnjeg mandata da bi se taj rok mogao ostvariti?

Željeznice gotovo izvan političkog fokusa

Još manje prostora dobija željeznička infrastruktura. Dok evropske države ulažu velika sredstva u željeznicu kao jedan od temelja budućeg putničkog i teretnog transporta, u BiH se o željeznici uglavnom govori tek kada dođe do prekida saobraćaja, nesreće ili problema u poslovanju željezničkih kompanija.

Tek pojedini političari u kampanji iznose projekte vezane za željezničku infrastrukturu i povezivanje gradova u BiH željezničkim linijama. No, da bi ta tema bila bliže realizaciji neophodna je i međuentitetska saradnja, državna koordinacija i znatna finansijska ulaganja.

Federacija BiH je u budžetu za 2026. godinu predvidjela 34,2 miliona KM transfera Željeznicama FBiH, od čega 32,1 milion za održavanje infrastrukture, dva miliona za putnički te 100.000 KM za kombinovani saobraćaj. Ipak, ključno pitanje nije samo održavanje postojeće mreže.

BiH bi trebala definisati šta želi od željeznice u narednih 10 ili 20 godina. Da li su to brže putničke linije između najvećih gradova, modernizacija pruga, kvalitetnija veza s lukom Ploče i evropskim željezničkim koridorima te veći udio teretnog transporta.

Energija više nije samo pitanje cijene struje

Jedno od pitanja koje će narednu vlast vjerovatno dočekati bez mogućnosti daljnjeg odgađanja jeste energetika.

BiH je decenijama imala komparativnu prednost relativno jeftine električne energije i bila značajan izvoznik struje. Međutim, evropska energetska tranzicija i CBAM mijenjaju pravila igre.

Prema analizi Međunarodnog monetarnog fonda, još nisu završeni neki od ključnih poslova. Državni zakon o električnoj energiji i uspostavljanje berze električne energije, dok mapa puta za sistem trgovanja emisijama nije usvojena.

To otvara mnogo šire pitanje od toga hoće li račun za struju sljedeće godine biti nekoliko procenata veći.

Kakvu će električnu energiju BiH proizvoditi 2035. godine? Koliko će koštati? Šta će biti s termoelektranama i rudnicima? Koliko brzo će rasti proizvodnja iz obnovljivih izvora i može li BiH zadržati energetsku nezavisnost?

Energetika se pojavljuje u programima i javnim istupima političkih stranaka, ali mnogo manje kao konkretna rasprava o cijeni tranzicije, budućnosti rudarskih krajeva i cijeni električne energije koju će plaćati domaćinstva i privreda.

BHRT preživljava od jedne do druge intervencije

Za razliku od većine drugih problema, pitanje BHRT-a više nije dugoročno upozorenje nego aktuelna kriza.

Vijeće ministara je ove godine odobrilo šest miliona KM pomoći BHRT-u, ali time nije riješen osnovni problem finansiranja državnog javnog servisa.

Računi BHRT-a su u augustu blokirani, a javni servis je upozorio da zbog toga ne može normalno pratiti ni predizbornu kampanju. U septembru je kriza otišla toliko daleko da je BHRT najavio obustavljanje dijela programa.

Problem je godinama poznat i vezan je, između ostalog, za sistem naplate i raspodjele RTV takse i dugovanja. Zbog toga šest ili deset miliona KM jednokratne pomoći može omogućiti privremeno funkcionisanje, ali ne odgovara na pitanje kako će BHRT biti finansiran za pet ili deset godina.

Uprkos ozbiljnosti situacije, model trajnog finansiranja državnog javnog servisa nije se nametnuo kao jedna od velikih tema ove kampanje.

Čist zrak ne bi trebao biti politička tema samo zimi

Već za nekoliko mjeseci Sarajevo, Tuzla, Zenica, Visoko, Kakanj i brojni drugi gradovi vjerovatno će ponovo govoriti o koncentracijama štetnih čestica. Početkom ove godine u više gradova ponovo su zabilježeni nivoi zagađenja koji predstavljaju ozbiljan zdravstveni problem.

UNICEF je u junu upozorio da je loš kvalitet zraka vodeća okolišna prijetnja zdravlju djece na Zapadnom Balkanu.

Ipak, čist zrak tradicionalno postaje velika politička tema tek kada se gradovi nađu pod smogom.

Rješenja su mnogo dugoročnija i zahtijevaju zamjenu načina grijanja, energetsku efikasnost objekata, kvalitetniji javni prijevoz, strožiju kontrolu velikih zagađivača i značajna ulaganja.

To su upravo odluke koje donose različiti nivoi vlasti i zbog kojih bi pitanje čistog zraka trebalo biti tema izborne kampanje u septembru, a ne samo dnevna tema u decembru i januaru.

Posao, zdravstvo i obrazovanje

Za razliku od infrastrukture, željeznice i BHRT-a, pitanja plata, radnih mjesta i zdravstva znatno su prisutnija u ovoj kampanji.

Pojedine stranke izašle su i s mjerljivim obećanjima. SDP je, primjerice, najavio da bi čekanje na specijalističke preglede trebalo biti skraćeno na najviše deset dana, uz najave povećanja minimalne plate i penzija.

SDA je kampanju otvorila najavom velikog investicijskog ciklusa i 50.000 novih radnih mjesta. Takva obećanja barem omogućavaju da se nakon četiri godine provjeri šta je realizovano. Ali kvalitet života nije samo visina plate.

Građaninu je važno može li dobiti kvalitetan pregled bez višemjesečnog čekanja, može li dijete dobiti dobro obrazovanje bez obzira na mjesto stanovanja, postoji li vrtić, koliko košta stanovanje i može li mlada osoba pronaći posao na osnovu znanja i sposobnosti.

Upravo bi obrazovanje, posebno pitanje kvaliteta nastave, rezultata učenika, nastavnih programa i povezivanja obrazovanja s tržištem rada, moglo zauzimati znatno više prostora od pojedinačnih političkih rasprava o organizaciji školskog sistema.

Nezavisno pravosuđe kao preduslov svega ostalog

Na kraju dolazi pitanje koje se često spominje, ali mnogo rjeđe prevodi u konkretna rješenja - pravosuđe.

Borba protiv korupcije gotovo je nezaobilazna stavka stranačkih programa. Međutim, građanima mnogo više od deklarativne borbe protiv korupcije znači odgovor na pitanje zašto veliki predmeti traju godinama, zašto procesi završavaju zastarama, koliko je pravosuđe efikasno i na koji način garantovati njegovu nezavisnost od političkog utjecaja.

Uz to, BiH još nije završila ni neke od ključnih pravosudnih reformi povezanih s evropskim putem.

Zato bi od stranaka trebalo tražiti mnogo konkretnije odgovore: koje zakone će usvojiti, u kojem roku i na koji način će nakon četiri godine biti moguće izmjeriti je li pravosuđe efikasnije i nezavisnije nego danas.

Izbori ne bi trebali završiti na obećanjima

Dosadašnji dio kampanje pokazuje da konkretnih tema ipak ima. Govori se o platama, penzijama, investicijama, radnim mjestima, zdravstvu i socijalnim politikama.

Ali analiza javnih nastupa pokazuje i da su brojne dugoročne teme potisnute općim političkim porukama, međustranačkim sukobima i pitanjima koja tradicionalno dominiraju kampanjama u BiH.

To je posebno vidljivo kod željeznice, dugoročnog modela finansiranja BHRT-a i pojedinih velikih infrastrukturnih projekata. Problem Bosne i Hercegovine pritom nije samo nedostatak obećanja. Naprotiv, obećanja ima mnogo. Problem je što se ista pitanja vraćaju iz jednog izbornog ciklusa u drugi.

Zbog toga bi možda najvažnije pitanje kandidatima na svim nivoima vlasti do kraja kampanje trebalo biti jednostavno: Šta od svega navedenog možete završiti do 2030. godine, koliko će to koštati i po kojem ćemo konkretnom rezultatu moći utvrditi jeste li obećanje ispunili?