Boriša Falatar siguran u pobjedu: Došao je trenutak da pošteni ljudi izađu iz sjene
Kako je kazao, odluku da se aktivno uključi u politiku donio je u Busovači.
"Tamo sam, šetajući gradom, upoznao Nikolinu i njenog malog sina Patrika. Nikolina je jedna nasmijana djevojka, radi na recepciji hotela na izlazu iz grada. Rođena je krajem rata i cijeli život je provela u Busovači. Kad sam je pitao čime se bave njeni vršnjaci, rekla mi je da je od njih 31 iz razreda, koliko ih je diplomiralo prije tri godine, u Bosni i Hercegovini danas ostala samo ona. Svi njeni drugovi su podigli sidro. Tada sam shvatio šta zaista znači 150.000 ljudi koji su u protekle četiri godine napustili zemlju. To nije samo broj. I nisu samo ljudi koji su otišli. To su tihe ulice, puste školske klupe, zatvorene prodavnice... To je mali Patrik, sam na igralištu, majke i očevi, djedovi i bake koji svoju djecu i unuke, umjesto da grle i ljube, gledaju dvaput mjesečno na minijaturnom ekranu", istakao je Falatar.
Falatar je dodao kako je na politiku do sada gledao kao na nešto nepošteno i nečasno, ali kako je došao trenutak da pošteni ljudi izađu iz sjene i naprave promjene. Naglasio je kako ga vrijeđa što ljudi odlaze iz BiH.
"Obitelji se razdiru, prijateljstva se gase i ljudi žive i umiru daleko od najbližih. Ne zbog rata, nego zbog 25 godina pogrešnih poteza ljudi na vlasti. Zbog takvih poteza svi ispaštamo. Naši penzioneri koji su čitav život vrijedno radili, a sada sa teškoćom zadovoljavaju svoje osnovne potrebe. Naši borci koji spavaju na cestama, radnici koji svojim rukama grade zemlju za minimalnu platu, privrednici koji financiraju ovaj sistem koji radi protiv njih. Naši ljudi u inostranstvu i oni koji vide svoju budućnost drugdje, nezaposleni koji glasačkim listićem ili partijskom knjižicom pokušavaju osigurati egzistenciju... Čak i oni koji su se snašli u ovom sistemu i koriste ga u svoje svrhe, zaslužuju bolje – dostojanstven život i satisfakciju privređivanja od vlastitog rada. Zaslužuju da se cijene oni sami, a ne njihove veze", objasnio je Falatar motiv za svoju kandidaturu.
Na kraju, Falatar je poručio kako je život prekratak da bismo ga proveli s istim ljudima na vlasti 30 godina.
"Možemo i moramo bolje. Ne možemo čitav život biti bespomoćni", zaključio je Falatar.
Boriša Falatar je rođen u Sarajevu 6. juna 1975. Sin je Miljenka, inženjera strojarstva, i Dženane Falatar, ekonomistice. Sa suprugom Milicom, advokaticom, ima dvije kćerke, Lunu i Hanu, i sina Ivana. U Sarajevu je pohađao osnovnu i srednju školu, koju zbog rata u BiH nastavlja i završava u Zagrebu.
Falatar je započeo karijeru kao humanitarni radnik tijekom rata u BiH. Kao 17-godišnjak, upravlja radio sustavom koji je omogućio kontakt ljudima razdvojenim ratom. Pridružio se trupama UNPROFOR-a 1993., gdje je radio s argentinskom bojnom. Studirao je na Paul Smiths Collegu u New Yorku, a diplomirao je ekonomiju na Američkom sveučilištu u Parizu. Falatar je nastavio poslijediplomski studij na London School of Economics.
Nakon završenog poslijediplomskog studija, Falatar se pridružio Međunarodnom odboru Crvenog križa. Vodio je aktivnosti humanitarne zaštite u pokrajini Huambo u Angoli, gdje radi na spajanju kidnapirane djece s njihovim obiteljima i pomaže u pregovorima s Vladom Angole o reintegraciji UNITA pobunjenika.
