BiH
176

Bijela tabija: Impozantno utvrđenje koje prkosi vremenu

Piše: D. K.
Foto: F. K./Klix.ba
(Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba)
Bijela tabija vijekovima je bila izuzetno važno strateško vojno utvrđenje u glavnom gradu BiH. Danas pruža prelijep pogled, te je jedna od glavnih turističkih atrakcija Sarajeva.

Smještena je na jugoistočnim obroncima Sarajeva, skrivajući u kamenom plaštu historiju grada od srednjeg vijeka do danas.

Zasigurno predstavlja jedan od najimpozantnijih i najvrednijih objekata graditeljskog nasljeđa ovog prostora.

Dominantan položaj Bijele tabije u odnosu na prirodni amfiteatar historijskog gradskog jezgra, te pogled koji se pruža duž rijeke Miljacke sve do savremenih stambenih naselja na zapadu Sarajeva, čine specifičnu, gotovo sasvim prirodnu, koreografiju prirode i ljudskog stvaralaštva.

Različiti stavovi o vremenu nastanka

O vremenu njenog nastanka do danas su izrečena različita mišljenja.

Prema jednom, objekat je nastao oko 1550. godine, a porušen u vrijeme izgradnje Vratničkog grada.

Potom je na njenom mjestu izgrađeno novo utvrđenje, koje danas prepoznajemo po poligonalnom obliku.

Prema drugom mišljenju, na mjestu Bijele tabije se još u srednjem vijeku nalazila tvrđava, koja nije bila veća od uobičajenog tipa srednjovjekovnog odbrambenog utvrđenja koje štiti otvoreno naselje (podgrađe) u njenoj blizini.

Sarajevo je imalo pet tabija

Nakon provale vojske Eugena Savojskog 1697. godine, kada je Sarajevo gorjelo u nezapamćenom požaru, nametnula se potreba za proširenjem postojećeg gradskog utvrđenja kako bi se grad osigurao od neprijateljske navale.

Godine 1727. za bosanskog namjesnika postavljen je Gazi Ahmed paša Rustempašić Skopljak, koji je započeo ove radove.

On je odlučio da zidom opaše 450 kuća i unutar zidova ostane još praznog zemljišta za novih 450 kuća.

Gradnja je završena 1739. godine, u vrijeme Hećim-Oglu Ali-paše.

Austrougarsku okupaciju grad je dočekao sa pet tabija: Žuta ili Jekovačka, Strošićka, Arap tabija na Ravnim Bakijama, Arnaut tabija na Zmajevcu i Bijela tabija, te tri kapi-kule: na Ploči, Širokcu i Carini i pet kapija.

Bijela tabija slična je srednjoevropskim utvrđenjima

Uspješnu rekonstrukciju izgleda srednjovjekovne tvrđave na mjestu Bijele tabije uradio je Alija Bejtić, na osnovu podataka koje daju izvori iz 17. vijeka.

To je bila tvrđava pravougaone osnove sa četiri kule na uglovima, kvadratne osnove i petom iznad ulazne kapije.

Ovakav izgled grada datira ga na kraj 14. ili početak 15. vijeka.

Zanimljiva je jedna osobenost u arhitekturi i koncepciji, po svoj prilici jedinstvenog utvrđenja u srednjovjekovnoj bosanskoj fortifikacionoj arhitekturi.

Ovako koncipirano pravougaono utvrđenje sa četiri kule na uglovima ima sličnosti sa srednjoevropskim utvrđenjima, sa jakim utjecajem gotičke ugarske gradnje.

Na debelim kamenim zidovima nalaze se otvori za topovske cijevi.

O ovom srednjovjekovnom utvrđenju porazgovarali smo sa poznatim sarajevskim arhitektom i poznavaocom historije grada na Miljacki Mufidom Garibijom.

Služila za smještaj vojske

Prema njegovim riječima, od nastanka Bijele tabije pa do 70-ih godina prošlog vijeka u njoj je bila smještena vojska.

Upravo se tada jugoslavenska vojska i povukla, te je na korištenje dala gradu Sarajevu.

"O značaju Bijele tabije dovoljno govori i činjenica da je upravo ona bila prva lokacija na kojoj su, nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, snage UN-a formirale svoje vojno utvrđenje i podigle zastave", rekao je Garibija.

Unutar Bijele tabije u periodu osmanlijske vlasti bilo je sagrađeno nekoliko kuća i džamija koja se zvala Sultan Mehmed Fatih, koja je kasnije srušena.

Pojasnio je kako je Bijela tabija ime dobila po bijelom krečnjaku od kojeg je i sagrađena.

Na Bijeloj tabiji ubijena su braća Morići

Garibija je podsjetio da su upravo na Bijeloj tabiji u 18. vijeku ubijena poznata braća Morići, koje je centralna vlast osudila što su se kao najugledniji predstavnici sarajevskog esnafa i domaćih janjičara suprotstavili ekonomskim i drugim nametima.

"Oni su bili veoma dobri ljudi, ali i veliki mangupi. Oni su se zamjerili vlastima, koje su ih nepravedno pogubili", kazao je Garibija.

O tome je pisao i Mula Mustafa Bašeskija, koji je u svom Ljetopisu naveo kako se u Sarajevu poslije pogubljenja braće Morića dogodio zemljotres.

"Sarajlije su to odmah povezale sa ubistvom i smatrali kako je upravo zemljotres znak da su oni nepravedno ubijeni", kazao je Garibija.