Ona je navela da se sam pojam medijske pismenosti kao koncepta i bitnog dijela medijske politike i medijskog obrazovanja rijetko susreće u Bosni i Hercegovini. U znanstvenim krugovima gotovo da i ne postoji diskusija o konceptu i stanju medijske pismenosti u BiH. U Bosni i Hercegovini objavljen je samo jedan zbornik radova koji se eksplicitno bavi ovom temom, ali ni taj zbornik ne razmatra stanje u BiH.
"Upravo iz razloga nedovoljne zainteresovanosti znanstvenih krugova u Bosni i Hercegovini ne postoji ni prihvaćena definicija medijske pismenosti, niti istraživanja o toj temi, niti razvijen mehanizam za praćenje medijske pismenosti", kaže Odobašić.
U Bosni i Hercegovini medijska kultura dio je nastavnog plana i programa za osnovnu školu i to u okviru nastave maternjeg jezika. Na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu studenti mogu pohađati izborni predmet pod nazivom Medijska kultura.
"Analizom nastavnih planova i programa možemo utvrditi da je koncept medijske kulture, koji se podučava u školama u BiH, usmjeren ka unapređenju sposobnosti praćenja i razumijevanja filma i pozorišta, te da ne prati aktuelni razvoj medija", rekla je Odobašić.
Ona je, međutim, upozorila da edukacija nastavnog osoblja, roditelja, djece i medijskih konzumenata općenito u svrhu upoznavanja javnosti o novim tehnološkim mogućnostima različitih medija, odnosno o načinu njihovog korištenja, eventualnim opasnostima i mehanizmima zaštite, te o produkcijskim i ekonomskim načelima funkcioniranja raznovrsnih medija radi razvijanja sposobnosti evaluacije medijskih sadržaja, nije na odgovarajućem nivou.
Unapređenje medijske pismenosti ne navodi se eksplicitno u zakonodavnom okviru kao obaveza Regulatorne agencije za komunikacije BiH. Međutim, u današnjem poimanju regulatornih zadataka u oblasti medija, teško je izostaviti ovaj važan zadatak, koji većina regulatornih tijela u Evropi obavlja na dobrovoljnoj osnovi.
"Također smo već istakli da je primjetan trend da promoviranje i praćenje stanja medijske pismenosti postaje sve više i pravno obavezujući zadatak za regulatore", kaže Odobašić, dodajući da je u 2009. godini Regulatorna agencija za komunikacije BiH intenzivirala svoje aktivnosti usmjerene ka medijskom opismenjavanju stanovništva.
Ove aktivnosti odnose se prije svega na informiranje stanovništva o procesu digitalizacije sektora komunikacija, te sigurnom korištenju novih komunikacijskih i informacionih tehnologija.
Pokrenute su i dvije kampanje vezane za zaštitu djece od neprimjerenih televizijskih sadržaja, te sigurno korištenje interneta.
U Bosni i Hercegovini, cjelovita istraživanja o stanju medijske pismenosti ne postoje, a posebno ne u smislu izrade profila medijske pismenosti kako ih je radila Evropska komisija za različite zemlje ili u smislu ocjene na osnovu kriterija za procjenu stanja medijske pismenosti koje je razvila Evropska komisija.
"To ipak ne znači da ne raspolažemo nikakvim podacima. Na našoj web stranici dostupni su i neki statistički podaci vezani za sektor telekomunikacija kao što su podaci o korištenosti interneta, te indikatori o telekomunikacionom sektoru koji sadrže i broj pretplatnika usluga mobilne telefonije, i drugo", navodi Odobašić.
Međutim, ovoj temi se ne pristupa sistematski te je nužno pojačati interesovanje akademske zajednice za ovu temu, razviti adekvatne inicijative u čijoj realizaciji će učeštvovati vladine institucije, nevladin sektor, te medijski i obrazovni radnici.
"Međutim, čini se nekada da potpora izostaje", upozorila je glasnogovornica RAK-a.
