Aspiracije BiH za pridruživanjem EU-u i NATO-u
No, kako god se Iranci osjećaju iznevjereni bosanskom politikom, isto tako neki od njih prst krivice upiru na vlastitu vladu optužujući ih za slabo vođenje vanjske politike, piše iranski novinar i analitičar vanjske politike Ebrahim Gilani za ugledni portal Mianeh.
Podsjetimo, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda 9. juna je donijelo sankcije koje podrazumijevaju ograničenja bankarskih i drugih financijskih transakcija koje bi mogle pridonijeti iranskim nuklearnim planovima.
Ovog puta, piše portal, Bosna i Hercegovina, čiji su bošnjački predstavnici vlasti dobivali podršku Irana tokom rata od 1992 do 1995, bila je postavljena da igra ključnu ulogu u glasanju, nakon što je izabrana kao jedna od deset nestalnih članica Vijeća sigurnosti na početku ove godine.
Iranski ministar vanjskih poslova Manouchehr Mottaki posjetio je Sarajevo krajem aprila kako bi lobirao kod bosanskih dužnosnika, govoreći im kako je nuklearni program Irana potpuno miroljubiv.
No, čak i u toj ranoj fazi već je bilo jasno kuda stvari idu. Na kraju Mottakijeve posjete, Haris Silajdžić, bošnjački član Predsjedništva BiH, saopćio je da će naša zemlja glasati za sankcije, a zbog vlastitih aspiracija da se pridruži Evropskoj uniji i NATO-u.
Ahmadinejad nije gajio posebne nade
Iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad nije gajio posebne nade u vezi s ovim, izjavljujući za bh. medije još početkom maja da Teheran ne očekuje da BiH glasa protiv rezolucije Vijeća sigurnosti, uprkos tome što je njegova zemlja pomagala BiH u prošlosti.
Potvrdio je to i stručnjak za Balkan, Davud Vafayi, izjavivši kako su iranske vlasti prepoznale da je "za BiH EU strateški prioritet, te su Iranci odlučili prihvatiti to".
Rezolucija je donesena s 12 od ukupno 15 glasova, uključujući i glas BiH. Nestalne članice Turska i Brazil glasale su protiv, a Liban je ostao suzdržan. I dok Vlada u Teheranu nije bila posebno razočarana, neki Iranci smatraju da je BiH pokazala nezahvalnost.
Abbas Abdi, novinar i analitičar društvenih poslova, je istakao kako je BiH mogla uzvratiti barem za djelić iranske pomoći tokom rata, dok Heidari Abbas, šef Udruženja iransko-bosanskog prijateljstva smatra kako se sve ne bi dogodilo da je Iran imao uticaj u BiH kao ranije.
Drugi se slažu da iranska politika prema BiH nije nagrađena.
"Iranska politika podrške BiH nije pomogla nacionalnom interesu kada je to bilo potrebno", dodao je Abdi.
Jedan bivši iranski diplomat u Evropi rekao je kako je ovo iskustvo samo još jedan primjer pogrešne iranske vanjske politike, dok je jedan profesor političkih nauka u Teheranu opisao kako je u poratnim godinama bilo vidljivo kako se BiH postupno distancira od Irana i primiče SAD-u i EU-u. Dodao je kako su sadašnji planovi BiH da se pridruži NATO-u i EU samo ubrzali taj proces.
S povratkom mira iranska pozicija u BiH bivala je ugroženija
Tako se BiH udaljila od prijatelja koji joj je u ratu davao oružje za odbranu i drugu vrstu pomoći. Iran je vidio priliku da dobije uporište u Evropi i u to uložio značajne napore.
Ministar vanjskih poslova u to vrijeme, Ali Akbar Velayati, je opisao kako je vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei tražio od njega i šefa Revolucionarne garde, Mohsena Rezayia, da učine sve što mogu kako bi pomogli bosanskim muslimanima da se odbrane u krstaškom ratu koji se vodi protiv njih.
Khamenei je osigurao vojnu, medicinsku i finansijsku pomoć. U vrijeme embarga UN-a na uvoz oružja svim zaraćenim stranama u bivšoj Jugoslaviji, Iran je slao oružje Bošnjacima, a jedan broj vojnika Revolucionarne garde zapovjednici su poslali u BiH.
Pri kraju sukoba, Vijeće sigurnosti UN-a ukinulo je embargo na oružje, a neki američki dužnosnici su imali jasne namjere da umanje iranski uticaj u BiH.
Iran je bio među prvim državama koje su priznale BiH i među prvima je otvorio ambasadu u Sarajevu. No, već za vrijeme mirovnih pregovora u Daytonu koji su doveli do kraja rata, bosanski diplomati su govorili svojim iranskim kolegama da je njihova vlada sad pod snažnim pritiskom SAD-a, što je značilo manji iranski uticaj u BiH.
Bosanski diplomata u Londonu, koji je tražio da ostane anoniman, je rekao kako je iranska politika podrške BiH za vrijeme rata preplašila Zapad i učinila da oni drže BiH na distanci.
Dakle, kako su se mir i stabilnost postupno vraćali u BiH, iranska pozicija u BiH bivala je ugroženija. Još jedan znak slabljenja odnosa je uslijedio kad je Iran počeo zahtijevati vize za bosanske državljane i ukinuo direktne letove između Sarajeva i Teherana.
Uprkos manjem uticaju u BiH, Iran se i dalje tu zadržao, sa TV-kanalom, radiostanicom, te određenim kulturnim programima.
Trgovinska razmjena Irana sa Srbijom triput veća nego sa BiH
Republika Srpska je, naravno, pokazala malo srdačnosti prema Iranu u godinama nakon rata. Ali, možda iznenađujuće, Teheran je puno bliže samoj Srbiji. Vrijednost trgovinske razmjene između Irana i Srbije je prošle godine bila više nego trostruko veća u odnosu na razmjenu Irana i BiH. Na političkom nivou, Iran je ponudio podršku u smislu da odbija priznati nezavisnost Kosova.
I dok su najnovije sankcije UN-a bivale sve izvjesnije ranije ove godine, Iran je pokušao dati određene privredne poticaje BiH. Sazvana je prva zajednička komisija o privrednoj saradnji, što je dovelo do toga da su ministri finansija dviju zemalja potpisali preliminarne sporazume o trgovini, prijevozu, komunikacijama, bankarstvu, osiguranju i turizmu. Iranska ambasada u Sarajevu dala je dva miliona eura za izgradnju i industrijske projekte, a podršku od 150 miliona eura dala je i Iranska izvozna banka.
Ništa od toga nije bilo dovoljno da BiH promijeni strategiju približavanja zapadnim institucijama. I kao što je navedeno u saopćenju iz bh. Predsjedništva u aprilu, BiH nema kratko pamćenje i uvijek će biti zahvalna na iranskoj pomoći, ali isto tako, BiH mora gledati vlastite strateške interese kad su u pitanju odluke na međunarodnom nivou, poput ove o sankcijama Vijeća sigurnosti UN-a.
