Novinarstvo je u Sa umrlo pocetkom rata kada su \"branioci\" bukvalno okupirali RTV Sarajevo i kada je ta kuca \"ociscena\" od nepocudnih sa cudnim imenima. SLicno ili istovjetno se desilo u Oslobodjenju i na drugim mjestima. U taj vakuum upalo je sve sto je moglo imati neku vezu sa dajdzama i djadzinicama. Tako smo dobili sarajevsko novinastvo Verzija 2. Sve pusta sloboda, neovisnost, istina, multi-kulti i slicne papazjanije.

Kazu novinari da nemaju pravo slobode govora?! Kazu novinari da politicari uticu na njihov rad u negativnom smislu?! kazu novinari da su njihovi radovi podlozni cenzurama?! Mozda su u svemu tome u pravu, ali hajmo realno nesto razjasniti. Kada novinar kriomice drzi upaljenu kameru i provocira potencijalnog sagovornika, te tako napravljen snimak zloupotrebljava, sta je to? Da li to predstavlja krsenje novinarske etike ili su takvi novinari postali neka vrsta paparaca? Kada novinari nasrcu na javne licnosti, a ovi ne zele da im daju izjavu, pa novinari u pravom smislu rijeci nasrcu na te javne licnosti, sta je to? Da li novinari u BiH imaju u stvari imalo etike? Da li je ijedan novinar koji je objavio ijedan tekst koji nekoga osudjuje razgovarao sa \"osudjenom\" stranom? Da li je provjera necijih navoda u praksi nasih novinara? Da li je istina cilj? Ili je cilj skretanje medijske paznje na postojanje tog medija?