Azerbejdžan – zemlja raskošne kulture i baštine koju (pre)poznajemo
Kao što Sarajevo svoju kulturološku i vjersku šarolikost ima zahvaliti osnivaču Isa begu Ishakoviću koji je poticao toleranciju i razumjevanje, otvarajući tadašnji Bosanski sandžak za jevrejske i druge doseljenike toga vremena te potičući i štiteći autohtone kršćanske zajednice, tako i Azerbejdžan i njegova prijestolnica Baku, višestoljetnu tradiciju multikulturalnosti i multikonfesionalizma duguju svojim utemeljiteljima.
Taj svojevrsni kulturološki kaleidoskop prisutan je u gotovo svim porama života u Azerbejdžanu, od hrane, umjetnosti, vjerskog života, turizma i trgovine do same vanjsko-političke agende u kojoj je multikulturalnost jasno naglašana kao jedan od temelja društva.
Sličnosti u kulturološko-vjerskom mozaiku Azerbejdžana i BiH, odnosno Bakua i Sarajeva su značajne. Bilo bi teško i nepravedno ne primjetiti gotovo istu "poetiku" u kulturi, umjetnosti, turističkim potencijalima, baštini i odnosu prema njoj, tradicionalnim vrijednostima uopće. Od ćilima i baklave do saza i stećaka, prepoznajemo artefakte svoje etnografske zbirke. "Poznajem kupus iz svoje bašte" kako kaže stara poslovica bosanskih Jevreja-Sefarda.
Evropski (i evroazijski) Jerusalim
Sarajevo s pravom nosi epitet "evropskog Jerusalima" zbog izuzetne baštine i tolerancije na kojoj je izgrađen suživot različitih kultura i konfesija. Baku, ali i drugi azerbejdžanski gradovi poput Qube ili Sheki-ja bi takodje mogli ponijeti epitet "evroazijskih Jerusalima", kako zbog filigranske ljepote brojnih sakralnih objekata različitih konfesija, tako i zbog primjetne tolerancije u životu različitih etničkih skupina.
Čini se da je ponajbolju definiciju tog kulturološkog i vjerskog saglasja dao holandski magazin "Diplomat", koji je prilikom posjete pape Franje toj zemlji kazao da je multikulturalizam u Azerbejdžanu – način odnosno stil života. Na fotografijama koje možete pogledati u pratećoj galeriji, možete vidjeti primjere te raskošne kulturne baštine, čudesne dijelove jednoga mozaka koji kao i u Bosni i Hercegovini tjeraju posmatrača na razmišljanje.
Pravoslavne, katoličke, muslimanske i jevrejske bogomolje u kolopletu svjedoče o suživotu različitih konfesija. Da taj put nije jednostavan i idiličan znamo iz vlastitog iskustva, ali je važno da se on nastavlja, sa kraćim ili dužim zatišjima koja na kraju postaju dio njega kao prazna mjesta koja prethode riječima.
Kulturni mostovi koje trebamo
Sarajevo i Baku kao mjesta susreta različitih kultura i civilizacija imaju izuzetne turističke potencijale. Ali i drugi azerbejdžanski i bosanskohercegovački gradovi, prevashodno svojom izuzetnom kulturnom baštinom, privlače sve više turista. Kultura u sprezi sa turizmom daje izuzetne rezultate i postaje motor snažnih i pozitivnih promjena.
Povezivanje drugih kultura i prijateljskih zemalja sa Bosnom i Hercegovinom osnovna je zadaća Međunarodne nagrade Isa beg Ishaković i njenoga Komiteta, koja sasvim zasluženo ide jednoj čudesnoj i prijateljskoj kulturi kakva je zasigurno Azerbejdžan.
Kulturni i svi drugi mostovi koje podižemo prijeko su nam potrebni. Svijet je upravo zbog toga velika pozornica različitosti na kojoj međusobno razmjenjujemo svoje vrijednosti. Otuda će neka skorija direktna aviolinija između Sarajeva i Bakua te češće međudržavne posjete na najvišem nivou koje su do sada izostajale, zasigurno dodatno osnažiti međusobne potencijale i doprinijeti još boljem upoznavanju i saradnji dviju zemalja.
Barbarez: Bilo bi nekorektno komentarisati prošlost, držimo se vizije koju imamo
