"Ukupno sam u pritvoru 764 dana, nema istine u onome što piše u optužnici i što mi se stavlja na teret", rekao je na početku svjedočenja optuženi.
Ispričao je da je ostale optužene upoznao 26. juna 2011. na ročištu na kojem je raspravljano o produženju pritvora. Rekao je da od ranije osuđenih poznaje Hajrudina Memovića (dobio pet godina zatvora) sa kojim je živio određeni period u kući u Binježevu, u koju su kasnije došli Mithat Mekić zvani Miki i njegova djevojka Maria Salas Cortes. Ustvrdio je da je prvi put u životu vidio Seada Dumanjića i Isljama Kalendera u noći 28. februara 2010., kada su 'presreli' njega, Memovića i Mirzu Kajevića.
"Mekić i Salas Kortes su ostali u kući da spavaju, a Memović me pozvao da sa njim na Ilidžu odvezem Kajevića, jer je tamo ostavio auto. Rekao mi je i da ja vozim. Kajević je sve vrijeme tipkao poruke. Mislio sam da je u pitanju djevojka, a ustvari je poruke slao Dumanjiću. Auto nas je pratio i presreo. Na zadnjim vratima se spustilo staklo i čovjek sa kapom na glavi je uperio pištolj, za kojeg ću saznati da je Kalender, što je uradio i vozač, odnosno Dumanjić. Kalender je Dumanjiću govorio 'nemoj pucati, prvo vidi je li on', a ovaj je odgovarao 'hoću'. Dumanjić je pitao Memovića 'Gdje je Miki' i psovao mu majku, ali je Memović rekao da ne zna ko je Miki. Dumanjić je mahao pištoljem i psovao, govorio je Memoviću da će mu sasauti 15 metaka u glavu. Bilo me je strah, šta ja znam hoće li budala pucati. Da nije bilo Kalendera, Dumanjić bi nas sve pobio“, rekao je Aljović.
Kasnije su im Dumanjić i Kalender govorili da ih prate svojim vozilom, što su i uradili. Dumanjić je predlagao da idu na njegovu vikendicu, ali Aljović nije želio ni po cijenu toga da ih odmah ubiju.
"Došli smo do benzinske pumpe u Nedžarićima te su Dumanjić i Kalender pričali nešto sa Memovićem. Dumanjić je Memoviću govorio: 'Nemoj da kažeš šta Mikiju, on će otići, a ti ćeš ostati'. Kada samo se razišli, pitao sam Memovića ko su oni i šta hoće, ali mi je odgovorio: 'Oni imaju nešto sa Mikijem, bolje da ne znaš'. Sutradan smo se vidjeli sa njima u nekoj piceriji u Hrasnom. Memović mi je rekao da su mu govorili kako posmatraju kuću, a kasnije da im je pokazivao mjesto kuda Miki trči i da su mu njih dvojica oteli ključ od kuće", navodi Aljović.
Optuženi tvrdi da nije znao da će Mekić i njegova djevojka biti ubijeni, da mu je Memović 1. marta 2010. rekao da ne ide kući dok ga ne pozove.
"Kada samo došli navečer, Mikijevog auta nije bilo ispred kuće, a svjetlo je bilo ugašeno. Obično kada nikog ne bi bilo u kući, ostavljali bismo upaljeno svjetlo. Rekao sam Memoviću da uđe, jer ja neću, ali me uvjerio da uđem na minut. Čitava lijeva strana kauča je bila krvava. Odmah sam izašao iz kuće koliko sam se prepao. Sa Memovićem sam odmah otišao u Prijepolje", kaže Aljović, te dodaje da mu je Memović rekao kako ga je zvao Dumanjić da dođe, očisti i prekreči kuću. Memović je uvjerio i Aljovića da pođe sa njim, ali optuženi naglašava da u kuću nikada više nije ulazio, ali da je došao do objekta kada je Memović naložio vatru i spaljivao namještaj.
"Ja ne znam zašto sam uhapšen. Nije istina da sam insistirao da se ubije Maria Salas Cortes. Da li se meni pripadnost grupi stavlja na teret samo što me ljudi presreću. Dumanjić je pričao kako sam ja insistirao da se ubije Salas Cortes. Zna i Tužilaštvo da je to laž. Dumanjić je u pritvorskoj jedinici, tri dana prije nego ću biti zatvoren, najavio moje hapšenje. Rekao je da će odustati od sporazuma ako mene ne zatvore. Mjesecima sam bio na raspolaganju istražiteljima, davao izjave, jer su mi rekli da sam svjedok, a ne osumnjičeni", zaključuje Aljović.
Optuženi je rekao da je pregovarao sa tužiteljicom Dianom Kajmaković o sklapanju sporazuma o priznanju krivnje i da mu je nuđeno pet godina zatvora, ali nije htio prihvatiti jer mu nije jasno za šta je optužen i zbog čega je pritvoren.
Nastavak suđenja Turkoviću i ostalima zakazan je za 4. juli.
Jelena Đoković kao Ristana iz "Srećnih ljudi": Komična montaža dijeli se mrežama
