Slučaj Bundalo i ostali
0

34 godine zatvora za zločine u Kalinoviku

Sarajevo-x.com
Nepravosnažnom presudom Suda BiH, Ratko Bundalo je osuđen na 19, Neđo Zeljaja na 15 godina zatvora dok je Đorđislav Aškraba oslobođen krivice za zločine u Kalinoviku, javlja BIRN - Justice Report.

Bundalo, bivši komandant Taktičke grupe Kalinovik i Neđo Zeljaja, bivši komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) u ovom gradu, proglašeni su krivim za zločin protiv čovječnosti počinjen na području općine Kalinovik.

Zeljaja i Bundalo su proglašeni krivima jer su, kako stoji u nepravosnažnoj presudi, od maja 1992. do marta 1993. godine, u vrijeme širokog i sistematičnog napada kao svjesni učesnici udruženog zločinačkog poduhvata vršili progon na području Kalinovika, ubistvima, hapšenjima, prisilnim preseljenjima, nanošenjem tjelesnih ozljeda, te uništavanjem imovine.

"Bundalo i Zeljaja su bili učesnici udruženog zločinačkog poduhvata zajedno sa Grujom Lalovićem, predsjednikom Izvršne vlasti u Kalinoviku, Boškom Goveradiom, načelnikom SJB Kalinovik, te ostalim članovima Ratnog i Kriznog štaba općine Kalinovik. Nesumnjivo je dokazano da je riječ o udruživanju više lica čiji je cilj bio progon bošnjačkog stanovništva“, kazao je Staniša Gluhajić, predsjednik Sudskog vijeća.

Đorđislav Aškraba je oslobođen svih tačaka optužnice, a Sudsko vijeće je naglasilo da "nisu mogli van razumne sumnje utvrditi da je učinio djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret".

Sud je utvrdio da je Aškraba bio komandir straže u "Barutnom magacinu", ali ne i da li je znao ili mogao znati da će izvedeni zatvorenici biti ubijeni.

"U kritična tri dana u Barutnom magacinu, Aškraba je zatvorenike izvodio po odobrenju visokih vojnih ličnosti“, zaključilo je Sudsko vijeće.

Obrazlažući presudu Gluhajić je rekao da je na području Kalinovika ubijeno oko stotinu civila, desetine nestalo, te da su izvršena silovanja žene i djevojaka od kojih su neke bile maloljetne.

"U zatočeničkim objektima na području Kalinovika bilo je zatvoreno oko 300 osoba. Među objektima u koje su zatvarani pretežno muškarci je logor 'Barutni magacin' koji je bio pod vojnom kontrolom, a koji je bio opasan žicom, te Osnovna škola 'Miladin Radojević', gdje je stražu vršila policija“, kazao je Gluhajić.

U zatočeničkim objektima, kako je zaključilo Sudsko vijeće, je bila "zuzetna povezanost vojske i policije“ i sve aktivnosti su bile "zajednički iskoordinirane“.

Sud BiH je, kako je kazao Gluhajić, na osnovu iskaza svjedoka i materijalnih dokaza utvrdio da je Ratko Bundalo bio "komandant Taktičke grupe čija je zona odgovornosti bila Kalinovik“, dok je Zeljaja "de facto bio komandir SJB Kalinovik“.

"Nismo prihvatili alibije Odbrana za Bundala i Zeljaju jer su u suprotnosti sa nekim materijalnim dokazima. Bundalo je bio na liječenju od 7. augusta 1992. godine, dok za Zeljaju nema dokaza da je bio na bolovanju. Prije odlaska na liječenje, Bundalo je bio aktivan, kao i Zeljaja u Kalinoviku“, kazao je Gluhajić.

Neđo Zeljaja, smatra Sud BiH, bio je "neposredni nadređeni policajcima" i ništa nije uradio da se onemogući pristup zatvorenicima.

"Ostvaren je progon radi zajedničke svrhe. Ovaj progon je imao diskriminatorsku namjeru prema bošnjačkom stanovništvu“, kazao je Gluhajić.

Prilikom odmjeravanja kazne, za Bundala su kao olakšavajuće okolnosti uzete činjenice da je porodičan čovjek, da je starije životne dobi, te da nije kažnjavan, dok je otežavajuća okolnost to što je imao tada najviši položaj u Kalinoviku.

Za Zeljaju je također uzeto u obzir da je porodičan čovjek, da je pomagao nekim Bošnjacima u Kalinoviku, te to "što nije dopustio da vojnici zapale Osnovnu školu 'Miladin Radojević' dok su u njoj bili zatvorenici".

Bundalo i Zeljaja, prema presudi, oslobođeni su tri tačke optužnice, jer je utvrđeno da nedostaju "bitni elementi djela, a naročito posljedice djela“.

Oslobođeni su odgovornosti da su početkom augusta 1992. godine držali zatočene civile četiri dana bez ikakvog obroka, da su zatočene žene i muškarci svakodnevno fizički zlostavljani od vojnika i u prisustvu policajaca, te da su 8. augusta iste godine pripadnici jedinice Pere Eleza više sati udarali jednu žensku osobu.

Elez je tokom 1992. godine bio komandant Miljevinskog bataljona iz Foče. Smatra se da je poginuo u toku rata.

Bundalo i Zeljaja su oslobođeni tačke optužnice u kojoj se tvrdi da su nepoznati vojnici iz osnovne škole Miladin radojević izveli grupu žena i utovorili ih u kamione i odveli na farmu "Pavlovac", gdje su neke silovane.

Bundalu i Zeljaji je nakon izricanja presude produžen pritvor, dok je Aškrabi ukinut.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.