Priča o motivaciji: Jusuf Alešević se profesionalno bavi bodybuildingom iako nema noge
Njegova priča može poslužiti mnogima da se trgnu iz stanja zakržljalosti tijela i uma, te pronađu inspiraciju za bavljenje nečim zdravim i korisnim.
Život 41-godišnjeg Jusufa mnogo je više od obične priče o bodybuldingu i sportu. Njegov život je priča o granicama, snazi volje i nadasve – motivaciji.
Jusufa smo posjetili u njegovom fitnes klubu u Bužimu.
Prijatno i gostoljubivo na početku razgovora za Klix.ba Jusuf o sebi kaže da je porodičan čovjek, sretno oženjen i otac jednog djeteta. Odmah nakon toga, priču vrti na početak i na najnesretniji period svog života.
U ratu ostao bez noge
"Rat je bio i trebalo je braniti državu. Tada sam imao 18 godina i već 1993. godine priključio sam se u specijalnu jedinicu Gazije u Bužimu. Pred sam kraj rata ranjen sam u obje noge. Ljekari su se osam dana borili da mi spase nogu, ali nisu uspjeli i došlo je do amputacije lijeve noge", nevoljko se prisjeća Jusuf.
Nakon što se rat završio, zasnovao je porodicu te pristupio rješavanju egzistencijalnih pitanja. U tom periodu i njegovo zdravstveno stanje počelo je da se pogoršava.
"Nakon rata bio sam pomalo zakržljao. Često su mi se dešavali zdravstveni problemi i posjete ljekarima. Išao bih poput starog čovjeka sa kesicom punom lijekova i opterećavao se tabletama i nezdravim načinom života. I mnogi ljudi su danas takvi: imaju 30 godina, a osjećaju se poput starog zahrđalog lonca. Ja to sebi nisam mogao dopustiti i počeo sam voditi brigu o svom tijelu i zdravlju, ali na potpuno prirodan način. I zbog toga se osjećam super“, kaže Jusuf.
Bodybuilding stil života
Od 2005. godine počinje se aktivno baviti bodybuildingom.
"Bodybuilding je stil života, 24 sata dnevno morate biti u potpunosti u tome. To nije samo dva sata provesti u fitnes centru. Morate jesti samo čistu hranu: rižu, krompir, piletinu, sir, jaja. Sokovi se u potpunosti izbacuju. Treninzi obično idu na principu: ukoliko potencirate mišićnu masu - dan ili dva trenirate, pa dan odmarate. Ukoliko idete na definiciju, trenira se i do tri dana u intervalu, pa se dan odmara. I upornim radom i istrajnošću rezultati moraju doći", ističe Jusuf, dodajući da je neminovno da će se čovjek nakon toga osjećati i fizički i psihički bolje.
Kao stopostotnom invalidu nije mu lako izvoditi zahtjevne vježbe koje se podrazumijevaju u ovom sportu.
"Postoje neke vježbe koje ne mogu izvoditi. Recimo čučnjeve. Dead lift ili mrtvo dizanje također, kao i kardio bicikla. Međutim, ja se prilagodim, jer uvijek postoji alternativa. Ukoliko ne možete raditi vježbe za pojedine mišićne grupe, postoje neke druge vježbe kojima, iako možda ne baš u najidealnijoj mjeri, postižete slične rezultate i kompenzirate nedostatke. Trudim se da mi je simetrija mišića jednaka. To je veoma bitno u bodybuildingu, zbog toga što se prilikom bodovanja gleda da li su mišići podjednako simetrični. Naravno, postoje i teškoće prilikom svega toga, no sve to uspješno prevaziđem“, napominje.
Jusuf je čak otvorio svoj fitnes klub te i druge podučava ovom sportu, a usput i nešto zaradi.
"Ali, kada niko ne bi dolazio i kada bih fitnes imao samo za sebe, meni bi i to bilo dovoljno", dodaje.
Želi se takmičiti sa sposobnima
On pojašnjava da se zdrave osobe i invalidi ne mogu zajedno takmičiti, te da je to osnovni razlog što se on ne takmiči u klasičnom smislu te riječi.
"Ja se ne takmičim ni u grupi invalida, jer preduslov je da sjednem u kolica, što ne želim. Zbog svega toga, na takmičenja izlazim kao gost pozer, gost iznenađenja, pa i kao motivator. I, neskromno, mislim da u tome uspijevam. Jer osjećam to putem publike koja vrišti kada se pojavim, svi ustaju na noge. I to je, vjerujte, cilj mog cjelokupnog rada“, napominje.
Jusuf napominje da je jedini primjer osobe iz invalidske kategorije u našoj zemlji koji se profesionalno bavi bodybuildingom. Kaže da ima još jedan čovjek u Sarajevu, ali da je on u kolicima.
"Ja bih najviše volio da se takmičim sa sposobnim, jer sebe vidim u toj grupi, kako god to vama čudno zvučalo. Međutim, to nije dozvoljeno. Naravno, to me nimalo nije pokolebalo, niti hoće, da prestanem ili odustanem od onog što sada radim. Čak mi ni u jednom trenutku u životu nije naumpalo da takvo nešto uradim. Jednostavno, meni je cilj motivirati ljude i ukazati im da izgovori ne postoje. Za bilo šta u životu. Znam dosta ljudi koji su, nakon što su vidjeli i čuli moju životnu priču, odlučili da i oni nešto preokrenu u svom životu“, kaže Jusuf za kraj razgovora, ukazujući nam na plakat u fitnes klubu, na kojem je njegova slika, a ispod koje piše: "Koji je tvoj izgovor da ne treniraš?".
