Zar je postojao bolji od Messija? Dominacija genijalca nije dosadna, zaslužena je i zabavna
Mnogima dođe ona prava situacija ili prava šansa, ali ne umiju je uzeti. Messi je umio. Četiri titule Lige prvaka, devet uzastopnih nominacija od čega pet osvojenih Zlatnih lopti i 479 golova za Barcelonu i Argentinu. Starosna dob 28 godina. Nekada nestvarna statistika kaže sve. Zato je najbolji. Peti put. Zapravo, najbolji ikada.
Mišići, proteini, varnice, ispisane sveske defanzivnim postavkama, izlizani mozgovi velikih trenera, svi ključevi najvećih golmana, sve je u većini slučajeva bilo uzalud protiv momka iz Rosarija. Istina, nikada, u osam nastupa, nije zabio Chelseaju, ali 2006. i 2009. godine preko neutješnih Plavaca stigao je do "klempavog" trofeja Lige prvaka. On je asistirao Iniesti one proljetne noći u uzvratu polufinala Lige prvaka 2009. godine kada je Stamford Bridge plakao k'o jesen.
Chelsea je samo personifikacija svih ostalih klubova koji godinama igraju bitnu ulogu u Ligi prvaka - mogli su slaviti i natjerati ga da tuguju, ali međusobni omjer takvih situacija kaže da je više "smiješaka" na strani "La pulge".
Joško Vlašić, trener i čovjek pod čijim je formulama njegova kćerka Blanka Vlašić osvojila svijet, Nikola Vujčić izabran u najbolji tim prvog desetljeća Eurolige i čiji ćemo najveći produkt tek vidjeti, a to je njegov sin Nikola Vlašić, dragulj Hajduka i jedna od meta Arsena Wengera, na Simposaru 2014. godine u Sarajevu na pitanje ko je bolji Messi ili Ronaldo nije odgovorao nabrajanjem golova i trofeja. Ne. Čovjek koji je tada pokazao da na laptopu ima zapisan svaki trening Blanke Vlašić od 1997. godine – radilo se o preko 10.330 fajlova što pokazuje koliku pažnju posvećuje preciznosti, disciplini i brojkama - na pitanje o temi "Messi ili Ronaldo" ni jednu jedinu cifru nije spomenuo. Pričao je o ravnoteži koja Messija čini posebnim. Možda znanost to može objasniti. Međutim, primijeniti ne može. Zato je Vlašić pričao o ravnoteži, a ne o brojkama.
Ronaldov zadivljujući rad i atomsku disciplinu morate cijeniti. Teško je naći sportistu, ne dakle samo fudbalera, koji zaslužuju veći naklon od portugalske mašine kakvu može proizvesti samo 21. stoljeće. On je išao dosta težim putem. Siromaštvo, rani gubitak oca, prilagođavanje i sve što trpi mnogo psihičke energije Ronaldo je prošao. I za to se skida kapa. Njemu se nije poklopilo kao Messiju da bude pravi čovjek u pravo vrijeme na pravom mjestu i da kao klinac igra u timu iz snova koji perfektno odgovara njegovom stilu igre.
Za Ronalda bi možda bilo idealno da je debitantski nastup kao senior počeo u timu gdje su štoperi Terry i Ferdinand, lijevi bek Ashley Cole, veznjaci Makelele, Lampard i Gerrard, te napadači Drogba ili Rooney od kojih su svi Englezi, naprimjer, prošli istu fudbalsku školu i došli kod trenera koji ih zna iskorititi, kao što je Messi imao sve te privilegije. Ali, opet bi to bio tim sa puno više računica i tim koji živi prije svega od znoja i stresa, a manje od kreativnosti i uživanja što je suprotno od Barce koja je sa Messijem i feudalcima iza njega, te duhom La Masije - "više od kluba".
Sam je sebe prozvao "The Special One". Kolekcionar trofeja. Trenerski Napoleon. Čovjek koji je zaljubljen u strategiju i otežavanje napadačke igre protivniku. Tako je kada govorimo o Joseu Mourinhu.
"Svaki tim sa tim dečkom je drugačiji tim. Frank Rijkaard je sa njim osvojio Ligu prvaka. Pep Guardiola je sa njim osvojio Ligu prvaka. Luis Enrique će sa njim, ako sve bude po planu, igrati finale Lige prvaka. Mislite li da bi Mancehster City, Manchester United, Arsenal ili Chelsea sa njim osvojili Ligu prvaka? Ja mislim. Uvijek sam razmišljao kako ga, ne zaustaviti, nego kako mu otežati meč. To je prava riječ. Ne radi se o tome da ga zaustavite, nego da mu otežate meč. To je sve što možete učiniti protiv njega. Ovo je prvi put da ispadnem iz Lige prvaka, a da mi ona ne nedostaje, jer uživam gledajući Messija". A tako je kada je Mourinho govorio o Messiju nakon što je Barca "isprašila" Bayern sa 3:0 u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka prošle sezone u kojoj se Mourinho sa svojim bivšim klubom Chelseajem oprostio u osmini finala ispadanjem od Paris Saint-Germaina.
Bez obzira koliko je netrepeljivosti bilo na relaciji Mourinho-Barcelona, a samim tim i Mourinho-Messi, Portugalac se pomirio da ni on nema lijek koji zaustavlja zdravog Messija. Možda nema ni za neke druge igrače ili trenere, ali za jednoga to tako otvoreno i bez trunke srama priznaje.
Genijalce, dakle, one najveće likove krasi to što one njihove najbolje poteze, one momente inspiracije, niko ne može kopirati niti ponoviti. Gol Zlatana Ibrahimovića Englezima za onih 4:2 u prijateljskom meču u Solni 2012. godine, Van Bastenov gol u finalu Eura 1988. godine, Zidaneov u finalu Lige prvaka 2002. godine i Messijevih, pa barem desetak golova, spadaju u tu kategoriju.
Objasnite onaj gol Real Madridu kada je s pola terena u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka 2011. godine na Santiago Berneabeu stadionu prošao pola Madrida i matirao Ikera. Ili ono kada je Boatengu oduzeo ravnotežu u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka protiv Bayerna prošle sezone. Ili onaj gol Athletic Bilbaou u posljednjem finalu Kupa kralja kada ih je iscrtao kao Pablo Picasso i pogodio rupu između golmana i prve stative. Sjećate se kada je nesretnog Almuniu na golu Arsenala u osmini finala Lige prvaka 2011. godine prebacio kao saksiju karanfila u dvorištu i zakucao loptu u mrežu? To je trenutak.
Jedne prilike tokom prijateljskog meča Argentine i Portugala 2011. godine Ray Hudson, jedan od britanskih komentatora koji ne može odoljeti Messiju, u 13. minuti utakmice, dok je Messi na desnoj strani terena vodio loptu, u eter je plasirao kultne riječi:"Dva protiv četiri, ali jedan od njih je Messi". Naravno, radilo se o dva Argentinca i četiri Portugalca. Akcija je završena pogotkom, asistirao je jedan od one dvojice Gaučosa - Leo Messi. A poentirao je Angel Di Maria, treći Gaučos, koji je dotrčao u nastavku akcije koja u onom Hudsonovom "dva protiv četiri" ne bi tako mirisala na gol da loptu nije čuvao Leo. Argentina je slavila sa 2:1. Zabili su i Messi i Ronaldo. Ali, Messi je, pri tome, i asistirao. Razlika.
Ni šut sa 34 metra, ni svemirski skok, ni gol petom, ni makazice, ni lažnjaci, ni visina, ni mišići. Samo obična putanja, promjena smjera, dužina koraka i odmjereno odbijanje lopte od nogu. Sve to čineći jednostavno, nesvjesno, a samim tim i perfektno, u tijelu sićušnog čovjeka jeste zapravo - ma neko je i izmislio riječ za to – "inmessionante". A to otprilike znači "perfektan način igranja fudbala", odnosno u stilu Lea Messija.
Toliko je drugačiji da je sam sebi opis. Jer, Leo Messi ne možete postati. Za to se trebate, prije svega, roditi.
