Pod naslovom "Kako je Edin Džeko ujedinio Bosnu", autor podsjeća na nezapamćene poplave u našoj zemlji koje su odnijele 35 života i napravile štetu od četiri milijarde eura.
Kako bi pomogli žrtvama poplave, Edin Džeko i njegovi saigrači odlučili su odigrati dvije humanitarne utakmice.
"Među mnogim fotografijama poplava, jedna nosi nešto sasvim drugo, nešto veliko. Na njoj žena vodi svog sina koji na sebi imaju majicu sa imenom Edina Džeke", piše on.
Autor također podsjeća na činjenicu da će za sedam dana na legendarnu Marakanu u Rio de Janeiru istrčati reprezentacija čijih je pola članova izbjeglo iz Bosne i Hercegovine kako bi preživjeli agresiju i ubijanje.
Vulliamy posjeća na razgovor sa Asmirom Selimovićem koji je pred genocidom u Srebrenici izbjegao u St. Louis.
"Džeko je idol nacije. Kad on postigle gol, kao da smo svi mi postigli gol. On je primjer za sve nas, naša nada", kazao je Selimović te 2011. godine.
Podsjećajući na raspad Jugoslavije koja je bila nogometna velesila i prvu utakmicu protiv Albanije sedam dana nakon potpisivanja Dejtona, Vulliamy navodi kako su Zmajevi bili na korak do Svjetskog prvenstva 2001. godine.
"Dragulj u kruni Zmajeva je Džeko koji nosi nadimak Dijamant. Sjećam se kad je postigao svoj prvi gol u dresu reprezentacije BiH, u junu 2007. godine na stadionu Koševo pored kojeg se nalazi groblje u kojima leže poginuli u ratu. Taj njegov gol bio je izjednačujući nakon što je Turska vodila sa 2:1. Na kraju je BiH pobijedila 3:2", navodi.
Džeko je rođen 1986. godine u Briješću u blizini Sarajeva koje će kasnije okupirati bosanski Srbi. Među uništenim domovima bio je i njegov te su se Edin i njegova porodica morali preseliti u podrum kod nane.
"Proveo sam djetinjstvo u opsadi. Živjeli smo u zajedno sa 15 ostalih članova porodice u 35 kvadratnih metara. Svakog dana čuo sam pucnjeve. Izgubili smo prijatelje i rođake. Ta sjećanja me nikada neće napustiti", kazao je Džeko u jednom televizijskom intervjuu.
Nakon svega što je preživio, Džeko se trudi da pomogne mladim ljudima u njegovoj zemlji, pogotovo u obrazovanju.
Kompletan članak Eda Vulliamyja možete pročitati ovdje.
