Fotografije korištene iz Monografije FK Željezničar 1921 -1981.
U uvodu teksta treba spomenuti da je Željo nakon osnivanja 1921. trenirao i igrao na poljani koja se nalazila na Čengić Vili, takozvani Egzercir. To je bilo vojno igralište izgrađeno za vrijeme Austro-Ugarske.
Nogometaši su u ovaj dio grada dolazili pješice, jer u to vrijeme nije bilo nikakvog saobraćaja. Egzercir je zabilježen kao prvo igralište Željezničara, premda na njemu klub nije odigrao niti jednu zvaničnu utakmicu.
Kasnije su "plavi" počeli izgradnju vlastitog igrališta na Pofalićima, tačnije na željezničkom placu iza Glavne željezničke radionice. To se desilo 1932. godine. Međutim, na ovom terenu zadržali su se samo šest godina. Do 1941. godine trenirali su na igralištima ostalih sarajevskih klubova. Plaćali su veliku zakupninu, od svojih skromnih prihoda. Poslije okončanja Drugog svjetskog rata nastupali su na igralištu "Šesti april" na Marijinom Dvoru. Nakon uklanjanja i ovoga terena počela je izgradnja novog stadiona.
Oglašavanje "ćire"
Naime, na južnoj strani Sarajeva, u kraju zvanom Grbavica, ispod brda kojim je prolazila uskotračna pruga 1949. godine, članovi Radničkog sportskog društva Željezničar dobrovoljnim radom počeli su izgradnju novog stadiona. Pojedince je ova akcija podsjećala na onu iz 1932. kada je građeno igralište na Pofalićima.
Svoje kapije Grbavica je otvorila 13. septembra 1953. godine, kada je u okviru Druge lige zapad Željo savladao Šibenik rezultatom 4-1. U to vrijeme postojala je zapadna (prenesena sa igrališta "Šesti april"), istočna i južna tribina. Navijačima kluba posebno su ostali upečatljivi momenti kada bi naišao "ćiro" i kada bi se oglašavao sirenom u znak pozdrava i želje za uspjehom.
Mišo Smajlović, nekadašnji šef državne nogometne selekcije, o izgradnji stadiona za Sarajevo-x.com je rekao: "Ja sam odrastao 300 metara od stadiona Grbavica. Nekada su na tom mjestu bile livade, koje su vjerovatno bile državno vlasništvo. Dobro pamtim samu izgradnju. Kao što je poznato, pruga je išla iznad Tranzita, a kada bi naišao voz, on bi zemlju iz vagona spuštao do istočne tribine putem oluka koji su bili napravljeni specijalno za ovu namjenu. Entuzijazam je bio izražen. Brzo je dao rezultate. Napravljena je i atletska staza."
Grbavica je uvijek bila puna
Bivši selektor napominje da je na stadionu uvijek bilo mnogo gledalaca.
"Zbog svoje lokacije Grbavica je konstantno bila puna. Nekad su prije dvoboja seniorskih ekipa igrali i juniori. U to vrijeme nije bilo zanimacija kao danas, nije postojao prenos na TV-u, pa je utakmica bila jedina razonoda. Sjećam se da se na brdu iznad južne tribine znalo skupiti tri ili četiri hiljade ljudi koji su posmatrali meč. Vjerovatno nisu imali novca da kupe kartu, a Željo im je bio blizak srcu. Poslije su postavljene zavjese kako bi se to spriječilo. Ipak, prije jedne prvenstvene utakmice pao je stub koji je držao te zavjese. Na svu sreću, to se desilo mnogo prije početka meča, pa je izbjegnuta velika tragedija", prisjeća se Smajlović.
Smajlović je sa dosta emocija prepričao jedan okršaj u "Dolini ćupova", kada su u posljednjem kolu Druge lige zapad ugostili Lokomotivu iz Zagreba.
"To je bio posljednji prvenstveni meč. Trebala nam je pobjeda kako bi se plasirali u elitni razred jugoslovenskog nogometa. Na kraju smo došli do konačnog cilja. Slavili smo 3-0. Nakon posljednjeg sudijskog zvižduka navijači su utrčali u teren. Nosili su nas do svlačionica. Ne treba ni napominjati da je Grbavica ponovo bila popunjena", kaže Mišo.
Bivši nogometaš Željezničara za kraj je podvukao da su derbiji protiv Sarajeva privlačili najviše gledalaca i da mu je žao što je danas situacija drugačija. Napominje da su nekada pristalice plave i bordo boje zajedno dolazili na utakmice.
Treba napomenuti da je 1968. počela nova rekonstrukcija stadiona, pa je Željezničar svoje utakmice igrao na "Koševu". Na najvećem bh. stadionu došao je i do prve titule u sezoni 1971/72. Grbavica je ponovo otvorena 25. aprila 1976. godine.
Zanimljivo, Željo je i svoju drugu titulu (od ukupno pet) osvojio na "Koševu" 1998. godine. Ostale tri proslavljene su u "Dolini ćupova".
Mnogi zaljubljenici plave boje pamte dvoboj sa Videotonom (1985.) u okviru polufinala Kupa UEFA. Tada je pomenuti stadion bio premali da primi sve navijače.
Nova rekonstrukcija desila se 1986. godine, kada je izgrađena i sjeverna tribina stadiona.
