A toliko su i toliko smo htjeli da ga neko od njih podigne, da se onako filmski obojica doteturaju do finala i zaokruže priču o najvećem rivalstvu koje je nogomet, možda i sport ikada vidio. Nije se desilo. Vjerovatno se neće ni desiti, biologija čini svoje.
Pa dobro, toliko dugo čekamo njihov El Clasico u finalu Lige prvaka, ali im uvijek na put stane neko poput Juventusa, Bayerna, Atletico Madrida...
Iako su mnogo veće i realnije šanse da se njihov sudar desi u finalu Lige prvaka nego u finalu Svjetskog prvenstva, mašta nije dala mira i priželjkivao se scenarij da u mitskoj Rusiji gdje su kroz historiju padali mnogi imperatori, jedan od njih dvojice - Ronaldo ili Messi - ne padne. Čak je i Jose Mourinho u prognozi za Russia Today na početku prvenstva u finalnom meču spojio Portugal i Argentinu, na tome se uz riječi "to nije normalno... produžeci, penali, odlučujući penali, jedan šutira Messi, drugi Ronaldo..." Mourinho zaustavio. Svakako je promašio.
Prevelika očekivanja
Od Ronalda i Messija očekivali smo puno, vjerovatno i previše. Koliko god oni bili veliki, priroda timskog sporta, posebno nogometa ne dozvoljava da oni odluče jedan turnir.
Dešavali su se mečevi u kojima su njih dvojica nosili Portugal i Argentinu, sjetimo se prvog kola kada je Ronaldo s tri gola izludio Španiju i drugog kola kada je presudio Maroku, sjetimo se Messijevog gola protiv Nigerije i njegovih asistencija protiv Francuske, ali to je nedovoljno. Nogomet vjerovatno nikada nije bio sport u kojem jedan igrač neprestano vuče tim, posebno danas to nije.
Možda su najbolji dokazi za to Real Madrid i Barcelona gdje su Ronaldo i Messi ostavili daleko najveći trag, ali toliko je velikih mečeva u kojima je njihov nedovoljan učinak nadoknađivao neki drugi igrač. Primjere možemo pronaći u ovogodišnjem finalu Lige prvaka u kojem su pobjedu Realu nad Liverpoolom donijeli Benzema i Bale ili u finalu iz 2015. godine kada su za Barcu protiv Juventusa pogađali Rakitić, Neymar i Suarez.
Daleko od toga da se umanjuje Ronaldov i Messijev uspjeh generalno u karijeri, to im niko ne može osporiti, jer brojevi su brutalni i nestvarni. Ovdje se, zapravo, "advokatski" brani njihov pad u Rusiji. Ovdje se želi reći da nisu presudile Ronaldove i Messijeve slabosti, nego snaga nemoći. Ona snaga nemoći koja kaže da ne možete utjecati na neke stvari i da ih morate prihvatiti onakvim kakve jesu. Inače, bol je nemilosrdna.
Želja za uspjehom
Ispadanje u Rusiji Ronaldo i Messi mogu smatrati neuspjehom, ali ono što krasi njihovu veličinu će vjerovatno biti njihove reakcije nakon ovog prvenstva, jer oni će s istim žarom ganjati nove titule i rekorde kao što su to i do sad činili. Njhova želja za uspjehom je uvijek veća od razočarenja koji sa sobom donosi određeni neuspjeh i to ih vodi kroz cijelu karijeru.
Porazi od Urguvaja i Francuske za Ronalda i Messija vjerovatno znače i oproštaj od svjetskih prvenstava, šanse da sa svojom zemljom pokore svijet, posebno to važi za Ronalda i zbog toga ovaj neuspjeh ima posebnu težinu, ali ono što može ostati kao najveća pouka za sve ostale bit će Ronaldov i Messijev odgovor u novim bitkama koje slijede. Niko i ne očekuje da će stati. A zbog toga i spadaju među najveće svih vremena.
Titula s reprezentacijom, posebno na svjetskim prvenstvima, svakako i ne treba biti mjerilo veličine nekog igrača u kontekstu najboljeg ili najboljih svih vremena. Barem u tom slučaju mjesto i datum rođenja imaju najveću ulogu.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
