Smajlović ne može da se sjeti stadiona u nekadašnjoj jugoslovenskoj ligi na kojem nije bio. Tako počinje priču koju će on opisati "srcem i ljubavlju prema Sarajevu".
"Uvijek jedan navijač više, ma gdje se igralo. To je moj prvi i osnovni motiv. Bio sam, što bi se reklo, od Ljubljane do Skoplja. Nogometne stadione posjećujem od rane mladosti. Za bordo tim najviše navijam zbog Vahidina Musemića kojeg sam upoznao ovdje u Gračanici", započinje Smajlović, koji podvlači kako je prvu utakmicu svog voljenog kluba gledao u Banjoj Luci protiv Borca kad je konačan rezultat bio 2-2.
Cijeli svijet u bordo obojen
"Mislim da je jedan pogodak postigao Musemić, a drugi Petković. To je bio jedan od najsretnijih dana u mom životu. Pamtim dobro i kad smo osvojili šampionsku titulu 1985. godine. Na stadionu je bilo preko 40 hiljada ljudi. Tada sam vodio sina koji je u to vrijeme imao osam godina. Brat je posebna priča. On je također veliki navijač Sarajeva. Uostalom, skoro svi članovi moje porodice su pristalice bordo boje", tvrdi Smajo, ali želi naglasiti nešto posve drugo.
"Sve u mojoj kući je bordo - bijele boje. Za mene treća boja i ne postoji. Automobil je nekada bio sive boje, ali sam ga ofarbao u meni najdražu - bordo. Na satelitskim antenama su grbovi kluba. Pored kuće u stanu koji ima oko 40 kvadrata aposolutno sve je u jednom tonu. Od kupatila, kuhinje, soba... Apsolutno sve! I kod moje sestre je identična situacija. Često kažem da je moj cijeli svijet u bordo obojen."
Otvoreno izdvaja najdraže pobjede:
"Ne znam zašto ,ali mi je nekako najslađi trijumf bio protiv Crvene zvezde u Beogradu od 1-0. Gol je postigao Mehmed Janjoš. Mislim da je to bilo 1979. ili 1980. Rado se sjetim i pobjede u Mostaru protiv Veleža 1979. Također, bilo je 1-0, a strijelac je bio Faruk Hadžibegić. Ja sam čovjek koji živi za FK Sarajevo. Svi igrači koji su nosili dres koševskog tima meni su dragi. Družio sam se s Milakom, Radeljašom, Nikolićem, Švrakićem... Predrag Pašić, koji je to vrijeme bio izuzetno popularan, mi je u hotelu Bosna u Banjoj Luci prišao i poklonio majicu. To je bila velika čast. Srebrenko Repčić mi je davao karte kada je prešao u Crveni zvezdu. To se pamti, to se ne zaboravlja. Najljepše uspomene."
Uživati u trenucima "navijačkog ponosa i slave"
Smajlović napominje da su gostovanja u BiH mnogo teža od onih u bivšoj ligi.
"Kao primjer izdvojit ću utakmicu u Kruševcu protiv Napretka. Mislim da sam bio jedini navijač gostiju na stadionu, a bilo je oko 15 hiljada gledalaca. Iznenada mi je prišao momak koji je bio visok dva metra i pitao me odakle sam i za koga navijam. Kada sam mu rekao istinu kratko je prokomentarisao: 'Sjedi tu, niko te ne smije dirati'. Izgubili smo 2-0. Pamtim da je tada igrao Sušić."
Otkrio je gdje mu je bilo najteže u Premijer ligi BiH.
"Mislim da je Tuzla najneugodnija. Otkriću vam nešto! Na onoj ponovljenoj utakmici Sloboda - Sarajevo sam po prvi put u životu ranije otišao sa utakmice. Bilo je ružno slušati razna dobacivanja i vrijeđanja. Rekao sam da više ne idem u Tuzlu, mada bih za Sarajevo otišao na kraj svijeta", kaže jedan od najodanijih pratilaca bordo tima koji je dodao kako je prilikom odlaska iz rodnog grada početkom rata zakopao u zemlju sve što je imalo veze sa njegovim voljenim klubom.
"Kasnije mi je to u Njemačku donio moj prijatelj. Bio sam presretan", prisjeća se Smajo i apostrofira da prati aktuelna dešavanja u Titovoj 38/b.
"Kad na Sarajevo mislim non-stop. Nadam se da će klub sa novim ljudima krenuti stazama uspjeha. Da ćemo uživati u trenucima ‘navijačkog ponosa i slave'",tvrdi Smajo.
Na kraju naglašava da se kroz utakmice naučiš i na frustraciju, osjetiš bol, ali uvijek iznova pronađeš vjeru da kreneš ispočetka...
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
Bingo City Centar se otvara sutra na Ilidži: Evo šta nudi novi tržni centar u Sarajevu
