Za pobijediti tim kao što je Barcelona, u utakmici koja nije tek jedna u nizu, već ona koja određuje sezonu, potrebno je da se desi nekoliko stvari, a Juve ih je sinoć u Torinu prezentirao baš sve. Prvo je Allegri potvrdio da je za klasu bolji trener od Enriquea, potom je Buffon odbranio neke čudesne lopte kad je to bilo najpotrebnije, da bi Dybala, ono što je možda i najvažnije, realizirao prilike koje je ekipa stvorila.
Allegri vjeruje u svoju ekipu
Max Allegri iznenadio je mnoge, ponajprije sastavom koji je bio takav kao da igra s Atalantom ili Sassuolom, a ne s velikom Barcelonom. Nije kako su neki sumnjali stavio tri stopera i peteročlanu odbranu, već četiri u liniji, ispred Pjanića i Khediru, a naprijed laku konjicu Dybalu, Mandžukića, Cuadrada i Higuaina. Juvenutus je krenuo hrabro, presingom na zadnju liniju Barce i prvu fazu napada, koja je bila posebno otežana, jer zbog kartona nije bilo ključnog čovjeka za taj dio igre Sergia Busquetsa.
Očekivao se drugačiji vezni red, sa Claudiom Marchisiom, posebno ako je glavna teza da Barcu treba fizički nadjačati u sredini terena. Gušenjem sredine, lopta ne dolazi do prednjeg, ubojitog trojca i to je kraj priče.
Ipak, Massimiliano Allegri nije u maniru talijanske trenerske tradicije stereotipno prilagođavao sebe protivniku, vjerovao je u svoju ekipu, u činjenicu da i u ovom napadačkom sastavu ima dovoljno balansa na terenu. Nije se prevario.
Duge lopte Ter Stegena su pobjeda Juventusa
Odličan start Juventusa možemo ilustrirati činjenicom da je Barca prvi postavljeni napad na polovini domaćina imala u 11. minuti, kad je rezultat na semaforu već pokazivao prednost Juventusa. Presing Juventusa u prvoj fazi odbrane tjerao je Ter Stegena da ispucava duge lopte, jer jednostavno nije bilo drugog rješenja, a svaka takva lopta mamila je dodatni osmijeh na lice talijanskog stratega koji je želio baš to. Kad njemački golman izbije loptu prema nekom od svojih napadača i ptice na grani znaju da će završiti na glavi Chelinija, Bonuccija ili Khedire.
Nije slučajno da jedino Mathieu nema direktnog čuvara. U ovom sastavu Barcelone, Francuz je najslabija karika u svakom pogledu, a Allegri zna da nikad ne možeš baš svakog igrača markirati. Onda je logičan izbor da je baš on slobodan te da je on jedina opcija za Ter Stegena.
Nedostatak Busquetsa u sredini terena krpio je Mascherano, a taktična finesa Luisa Enriqea ogledala se u igri Sergi Roberta koji je s pozicije desnog beka ulazio u sredinu terena, nešto što je prošle godine kod Guardiole u Bayernu radio Philipp Lahm. Barca je tako iz klasične formacije 4-3-3 prelazila u 3-4-3, ali to nije imalo posebnih rezultata jer se Juventus nakon presinga i pritiska na zadnju liniju spuštao u zonu 4-4-2, s aktivnim Dybalom i Higuainom između zadnje linije Barce i veznih igrača.
Sjajna kompaktnost odbrane Juventusa tjerala je Barcu na dosta dijagonala i lob pasova u drugoj i trećoj fazi napada, što je dodatna voda na mlin domaćem sastavu.
Bez velikog golmana, nema velikih pobjeda
S druge strane, Barca nema kompaktnost, posebno ne u defanzivnoj strani igre. Kod oba prva gola primjetna je defanzivna pasivnost prednjih igrača, posebno Inieste i Neymara. Njihova defanzivna slabost nikad nije bila upitna, ali ako znate da s druge strane stoje defanzivni giganti kao što su Khedira i Mandžukić, onda je lako uvidjeti zašto Allegrijev tim ima, a Enriqueov nema ono što je u fudbalu često krucijalno – balans.
Opet, da Juventus nije na golu imao Gianluigija Buffona da sjajno odbrani onaj zicer Inieste, na fenomenalnu loptu Lea Messija, ko zna kako bi se utakmica okrenula. Fudbal je timska igra, a za velike pobjede, morate jednostavno imati sve. Iz narednog napada sjajni mladi Argentinac Paulo Dybala zabio je za povećanje vodstva i svi smo znali da se Pariz ponavlja. Deja vu!
Nije svaki dan petak
Kad je Enrique početkom drugog dijela umjesto Jeremyja Mathieua uveo Andréa Gomesa, jasno je bilo da impuls preokreta ne može doći s klupe. Barca je sada legitimno stajala u formaciji 3-4-3, Mascherano se vratio na stopera, a neuvjerljivi Portugalac je probao kormilariti veznim redom.
Poslije Torina Barceloni ostaje samo sedam dana za odgovore na brojna pitanja, a i sumorna realnost da nije svaki dan petak te da će za novo stizanje velike prednosti biti potrebno još veće čudo. Osim toga, Unai Emery nije trener Juventusa.
Holivudski glumac iznenadio promjenom imidža na crvenom tepihu: Pitaju se šta mu se desilo
