San Siro: Šta trebate znati o legendarnom milanskom stadionu koji će ugostiti ceremoniju otvaranja ZOI-a

Ceremonija otvaranja Zimskih olimpijskih igara Milano-Cortina bit će vjerovatno posljednji događaj globalnog značaja na ovom legendarnom zdanju prije nego što bude srušeno u narednim godinama.

Stadion star 99 godina dom je nogometnih klubova Inter i Milana, koji su u novembru okončali kupovinu San Sira i okolnog zemljišta od grada.

Klubovi planiraju rušenje sadašnjeg objekta i izgradnju novog stadiona, koji bi trebao biti spreman do Evropskog prvenstva 2032. godine, koje će Italija organizovati zajedno s Turskom.

San Siro ima kapacitet nešto manji od 76.000 mjesta, ali će za ceremoniju otvaranja Igara taj broj biti smanjen na 60.000.

Evo šta trebate znati o ovom historijskom zdanju.

Stadion je prvobitno dobio ime po milanskoj četvrti San Siro u kojoj se nalazi. Ipak, naziv je zvanično promijenjen u Stadio Giuseppe Meazza 1980. godine, nekoliko mjeseci nakon smrti legendarnog milanskog nogometaša.

Meazza, dvostruki svjetski prvak s Italijom, najveći dio karijere proveo je u Interu, a imao je i dvogodišnji angažman u Milanu.

Tri puta je vodio Inter i kao trener. Navijači Intera češće koriste naziv Meazza, dok navijači Milana uglavnom ostaju pri nazivu San Siro, koji je i dalje najrašireniji.

Stadion nosi i nadimak "La Scala del calcio" ("La Scala nogometa"), po uzoru na čuvenu milansku opernu kuću.

San Siro je izgrađen u rekordnom roku od 13 mjeseci, između augusta 1925. i septembra 1926. godine, čime je postao peti najstariji stadion u Italiji koji je još uvijek u upotrebi.

Međutim, u početku je izgledao sasvim drugačije nego danas.

Tadašnji predsjednik Milana Piero Pirelli bio je veliki ljubitelj engleskog nogometa i inspiraciju je tražio na tamošnjim stadionima. San Siro je u startu imao četiri odvojene tribine i bio je projektovan isključivo za nogomet, bez atletske staze.

Ipak, imao je veze s još jednim sportom, jer je služio i potrebama obližnje hipodromske staze. Dok su neki prostori ispod tribina bili svlačionice, tuševi i kancelarije za upravu, drugi su korišteni kao štale, ambari i skladišta za stočnu hranu.

San Siro je u početku imao kapacitet od 35.000 mjesta, ali je on povećan na 55.000 1935. godine, kada su izgrađeni zaobljeni spojevi između tribina, nedugo nakon što je gradsko vijeće otkupilo stadion od Milana.

Godine 1947. Inter se priključio Milanu kao stanar San Sira, a nedugo potom dodan je i drugi prsten tribina. Ti radovi završeni su 1955. godine, čime je kapacitet povećan na više od 80.000 gledalaca.

Više od tri desetljeća San Siro je ostao gotovo nepromijenjen, sve do posljednje velike rekonstrukcije uoči Svjetskog prvenstva 1990. godine, kada je dobio današnji, prepoznatljivi izgled.

Izgrađen je treći nivo tribina (samo na tri strane stadiona), koji je oslonjen na danas ikonične cilindrične tornjeve raspoređene oko objekta i koji vode prema tribinama. Četiri od ukupno 11 tornjeva ujedno nose i velike noseće grede za novi krov.

San Siro je svečano otvoren 19. septembra 1926. godine prijateljskom utakmicom u kojoj je Inter savladao Milan rezultatom 6:2. Prvu ligašku utakmicu stadion je ugostio mjesec kasnije, a Milan je ponovo poražen, ovaj put 2:1 od Sampierdarenesea.

Na ovom stadionu odigran je i veliki broj utakmica italijanske reprezentacije, kao i tri utakmice Svjetskog prvenstva 1934. te šest utakmica Mundijala 1990. godine. Tri meča Evropskog prvenstva 1980. također su odigrana na San Siru.

Na stadionu su održavani i ragbi mečevi i bokserske borbe, ali i brojni koncerti velikih italijanskih i svjetskih muzičkih zvijezda poput Vaska Rossija, Boba Marleyja, Brucea Springsteena, Michaela Jacksona, Madonne i The Rolling Stonesa.

San Siro je trebao biti domaćin finala Lige prvaka 2027. godine, ali je UEFA odustala od te ideje prije dvije godine zbog neizvjesnosti oko dinamike planiranih radova na stadionu.