Salihamidžić započeo eru: Dvadeset godina prvog gola u historiji reprezentacije BiH
Nakon poraza u Kalamati (0:3) na startu kvalifikacija za SP 1998 u Francuskoj, reprezentacija BiH je kao "domaćin“ svoje zapadne susjede Hrvatsku dočekala u talijanskoj Bolonji. Naime, tokom pregovora u hotelu Sheraton u Zagrebu, iako su sve reprezentacije pristale do dođu u Sarajevo, čelnici Hrvatskog nogometnog saveza nisu to podržali iz sigurnosnih razloga, smatrajući da situacija u BiH godinu dana nakon završetka rata nije takva da se mogu igrati utakmice.
Iako je bilo više ponuda za "domaćinstvo" odluka je pala na Bolonju, jer je dvije godine ranije, 1. aprila 1994. godine, na stadionu Renato dell' Ara reprezentacija BiH odigrala prijateljsku utakmicu sa domaćim prvoligašem Bolognom i pobijedila 2:1.
Iz Bosanskog kulturnog centra u Bolonju
Nakon puta od šest dana u Grčku, a u nemogućnosti da se pripremaju u državi, po nalogu tadašnjeg generalnog sekretara FIFA-e Josepha Blattera, švicarska aviokompanija Swissair je prevezla nogometnu ekspediciju BiH u Bolonju, u kojoj su bili i mladi reprezentativci (U21). Avion na redovnoj liniji Cirih – Bolonja svratio je na sarajevski aerodrom koji je bio pod kontrolom UNPROFOR-a i nije bio osposobljen za putnički saobraćaj.
Ipak, komandanti su dozvolili slijetanje, bilo je to u srijedu 1. oktobra. Checking je obavljen za jednim kuhinjskim stolom u predvorju Bosanskog kulturnog centra, a autobus sa putnicima je stigao do samog aviona. FIFA se pobrinula i za smještaj obje reprezentacije, platila je hotele, terene za trening, a bilo je mjesta i za nekoliko novinara.
Reprezentativci su bili smješteni u mjestu Cevra u blizini Riminija u hotelu uz Jadransko more i odmah po dolasku su odradili i prvi trening. U toku dana, a i sutradan, pristizali su ostali reprezentativci. Bilo je dovoljno vremena da se obave pripreme, jer je utakmica zakazana za utorak, 8. oktobra, kako bi se moglo vratiti avionom u srijedu, 9. oktobra, ali ovaj put na relaciji Bolonja – Sarajevo.
Sejad Halilović stigao sa hrvatskom putovnicom, Teljigovićev put skuplji od puta ostatka tima
U avionu za Bolonju bili su samo reprezentativci iz domaćih klubova Senad Begić (Čelik), Sanjin Pintul (Željezničar), Mirsad Dedić (Sarajevo), rezervni golman te Nudžeim Geca iz visočke Bosne, Pavo Dadić i Vedin Musić iz tuzlanske Slobode.
Sa raznih destinacija, kako su znali i umjeli, u Bolonju su stigli pozvani reprezentativci koji su igrali u stranim klubovima. Ponovno su pozive dobili veterani, golman Fahrudin Omerović iz Istanbulspora, kapiten Mehmed Baždarević, koji je nastupao za Nimes, te Admir Smajić iz Basela. Nermin Šabić i debitant Bakir Beširević su igrali za Osijek, a Muhamed Konjić, Elvir Bolić i Suvad Katana za Zurich, Fenerbache i Anderlecht.
Odnekud se pojavio Amir Teljigović, igrao je za južnokorejski Busan Deawoo Royals, a njegova avionska karta Savez je koštala više nego kompletno putovanje reprezentacije.
Zanimljivo da pozive za ovaj susret nisu dobili Meho Kodro i Vlatko Glavaš, nejasno je bilo objašnjenje iz stručnog štaba, kako su se njih dvojica čuvali za susret sa Slovenijom u novembru.
Iz izraelskog Hapoela Beer Sheve stigao je Sejad Halilović koji je odigrao jednu prijateljsku utakmicu za reprezentaciju Hrvatske 1994. godine, upravo u Tel Avivu protiv Izraela, kao igrač zagrebačke Croatie. Kada je ekonom Fuad Kečo zatražio pasoš, Halilović mu je pružio hrvatsku putovnicu, tako da nije mogao nastupiti protiv Hrvatske. Ipak, problem je brzo riješen, Kečo i Halilović odvezli su se do Milana u konzulat BiH i uz pomoć konzula Muhameda Kreševljakovića Halilović je dobio pasoš i mogao je nastupiti za Ljiljane.
Mušović novinare proglasio okupatorima, pješačili sedam kilometara do reprezentativaca
Direktor reprezentacije Džemaludin Mušović nije mnogo volio novinare, a tokom priprema u Cevri smjestio ih je u jednom hotelu otvorenom samo za novinare iz BiH u pustom turističkom naselju. Za novinare je rekao da su pravi okupatori. Trebalo je prepješačiti čak sedam kilometara, kako bi se stiglo da hotela ili terena za trening. Inače, ovo mjesto je bilo blizu sat vremena udaljeno vozom od Bolonje.
Novinarima nije preostalo ništa drugo nego da propuste jedan od obroka kako bi stigli na trening, jer u blizini nije bilo nijedne trgovine. Dva dana pred utakmicu, novinari su prebačeni u prazan autokamp u okolini Bolonje i do prve autobuske stanice s koje se moglo doći do grada, a trebalo je od deset do petnaest minuta. U bungalovima je sav inventar, od šerpi do stolica i televizora, bio vezan lancima.
S obzirom na to da se zbog neprestane kiše dva dana nije moglo iz kampa, ništa se nije moglo jesti, ali novinari su spašeni kada je stigla jedna ekipa iz Visokog i Sarajeva sa svojim specijalitetima.
Popularni Ćiro platio samo za jednu cipelu
Na pressici nakon utakmice na stadionu Renato dell' Ara, popularni Miroslav Blažević Ćiro se družio s novinarima iz BiH, odveo ih je na mali koktel, a onda je kod jednog novinara zapazio da mu iz jedne cipele viri najlon kesa.
"Sine, šta je to", pitao je Ćiro, a dobio je odgovor da je šuplja te da kesa sprečava ulazak vode.
Ćiro je otvorio novčanik, izvadio stotinu njemačkih maraka i pružio novinaru te mu rekao:
"Evo, sine, kupi cipelu", a novinar mu je odgovorio: "Mogu samo jednu".
"Pa samo ti iz jedne viri kesa", nije se dao zbuniti Ćiro.
Jusuf Pušina i novinar doveli Talijane
Uoči utakmice je organizovana večera sa predstavnicima Talijanskog saveza, službenim osobama i sucima, ali bez novinara. Razlog je bio to što nijedan od predstavnika sedme sile nije imao odijelo. Ipak, uspjeli su obući jednog novinara, posudili su mu pantalone i sako te se nepozvan na iznenađenje organizatora uvukao u salu. I sva sreća da je tako bilo, jer kada je u društvu predsjednika Jusufa Pušine dvoranu napuštao Antonio Matarrese, predsjednik Talijanskog nogometnog saveza upitao je ima li "Presidente Bosnia" kakvih želja.
Novinar je potom došapnuo Pušini da ga pozove u posjetu.
"Oko našeg stadiona na Koševu razmješten je Vaš talijanski bataljon, Vaši vojnici bili bi presretni da dođete na Koševo početkom proljeća, ali to je svakako i naša želja", rekao je Pušina.
Materrese je želio da to bude što prije, tražio je prvi slobodan termin, a novinar je došapnuo 6. novembar, pa je za manje od mjesec dana na Koševo trebao stići trostruki svjetski prvak i aktualni viceprvak svijeta (1994 – SAD).
Salihamidžić prvi strijelac Ljiljana
Nakon što je u svom prvom nastupu za mladu reprezentaciju BiH Hasan Salihamidžić pokazao svoj kvalitet, prekomandovan je u A reprezentaciju sa 19 godina i 7 mjeseci. Tada je bio mlađi čak 16 godina od kapitena Baždarevića.
Bio je to pun pogodak selektora Fuada Muzurovića, a nakon što su Hrvati poveli golom Slavena Bilića u 10. minuti, mladi Hasan je 12 minuta kasnije postigao prvi historijski pogodak za reprezentaciju BiH. Taj pogodak donio je radost malobrojnim navijačima, među kojima su bili članovi mlade reprezentacije i nagrađeni čitaoci Večernjih novina.
Ipak, Goran Vlaović je u 32. minuti doveo Hrvate u novo vodstvo, a Alen Bokšić je u nastavku sa svoja dva gola zapečatio sudbinu reprezentativaca BiH.
Tog utorka, 8.oktobra ujutro, zabilježena je prva službena pobjeda mlade reprezentacije (U21) u Imoli nad Hrvatima sa 3:1, golovima Emira Granova, koji je dva puta zatresao mrežu, i jednim golom Dženana Ušćuplića.
Bivši saigrači Salihamidžića pružili su neponovljivu igru, a nastupili su: Adnan Gušo, Bulend Biščević, Omer Joldić, Dženan Uščuplić, Ervin Smajilagić, Dženan Hošić, Nermin Gogalić, Emir Granov, Elvir Rahimić i Romeo Mitrović. Selektor je bio Nermin Hadžiahmetović, a treneri Sead Jesenković i Ivo Ištuk.
BiH - Hrvatska 1:4 (1:2)
Bolonja – Stadion Renato dall' Ara, gledatelja 1.500, sudija: Atanas Uzunov (Bugarska).
Strijelci: 0:1 Bilić (14), 1:1 Salihamidžić (22), 1:2 Vlaović (32), 1:3 Bokšić (63), 1:4 Bokšić (84).
BiH: Omerović, Šabić (53. Begić), Konjić (64. Pintul), Beširević, Katana, Geca, Smajić, Baždarević, Teljigović (58. Halilović), Salihamidžić, Bolić. Selektor: Fuad Muzurović, treneri Mustafa Hukić i Enver Marić.
Hrvatska: Ladić, Jurčević (43. Šimić), Jarni, Soldo, Jerkan, Bilić (90. Mamić), Asanović, Šuker, Boban, Vlaović (87. Cvitanović). Selektor: Miroslav Ćiro Blažević.
Žuti kartoni: Konjić, Geca, Teljigović, Halilović (BiH), Jurčević, Jarni (Hrvatska).