Poklonici bordo boje ogorčeni su na posljednja dešavanja. Posebno su deprimirajući porazi od Slobode (dva puta) i Veleža. Pored toga u pojedinim sudarima igrači Sarajeva pokazali su da nisu sposobni riješiti niti najlakše zadaće, koje bi ekipa sa takvim imenom trebala usputno pobijediti u pripremi za buduće važnije dvoboje. U trenucima kada dolaze odlučujuće utakmice samopouzdanje je ponovo narušeno.
Suludo - Bez pojačanja na naslov
Mnogo toga u bordo timu nije postavljeno na realne osnove, a klupske ambicije ostale su visoko. Ogroman je nesrazmjer mogućnosti i motiva s timske, te ambicija s klupske strane.
Jedan od glavnih krivaca za ovakvo stanje pored nesposobne klupske strukture je i prvi šef Mehemd Janjoš. To ćemo prezentirati kroz prizmu činjenica. Naime, kao što smo već pisali strateg bordo tima dugo vremena nije mogao zabilježiti pobjedu na gostovanju.
I kada se bližila jubilarna godišnjica Sarajevo dolazi do kompletnog plijena u gradskom derbiju na Grbavici (2-1). To se desilo 7. novembra 2009. Sami procijenite koliko se to može nazvati gostovanjem, jer je Dolina ćupova od najvećeg bh. stadiona udaljena svega nekoliko trolejbuskih stanica. Posljednji trijumf izvan glavnog grada prije toga desio se 16. novembra 2008. godine (slavili u Posušju 3-1). Tada je na bordo klupi sjedio Husnija Arapović.
Prvu i jedinu pobjedu izvan Sarajeva Janjoš je upisao u Banjaluci u posljednjem kolu jesenjeg dijela. Tim sa Koševa slavio je 1-0 golom Džakmića. U tim trenucima približili su se vrhu tabele. Nakon polusezone Sarajevo se instaliralo na treću poziciju.
Pauza nije donijela ništa dobro. Janjoš je ponovo isticao da mu ne trebaju pojačanja, držao je spoznaju kako sa postojećim igračkim kadrom može parirati konkurentima. Doduše na Koševo je kao pozajmljen igrač sa nekoliko kilograma viška stigao Haris Handžić, a otišao je Emir Janjoš. Lako se odrekao igrača koji su se sami nudili. Hošića, Šaranovića, Miloševića... Za mnoge je ovo bilo neshvatljivo, ali Mehmed nije posustajao.
Loša fizička sprema
Zbog čega je Sarajevo startovalo ovako loše? Ono što odmah upada u oko je loša fizička sprema ekipe. To sugerira da Janjoš nije dobro odradio pripreme sa svojim izabranicima. Ovo će potvrditi i relevantna nogometna lica (Vlatko Glavaš napomenuo da igrači Sarajeva nisu imali snage u okršaju sa Slobodom). Recimo u drugom poluvremenu protiv Olimpika nogometaši u bordo majicama jedva su hodali po travnjaku koševskog stadiona.
Da Janjoš nema autoritet na sve igrače pokazuje statistika žutih kartona. Naime, teško je pronaći neku utakmicu gdje niti jedan igrač nije zaradio javnu opomenu. No, nije poduzeo ništa da se to promijeni.
I nakon svakog poraza najava za naredno gostovanje Janjoš počinje rečenicom „Mi uvijek idemo na pobjedu...“.Od toga često ne bude ništa. Neki će opet reći kako je Mehmed Janjoš čovjek koji nema pobjednički mentalitet i kako uvijek gubi ključne utakmice.
Brojna armija navijača još se sjeća poraza u finalu play-offa od Željezničara 1998. godine. Tada je Sarajevo izgubilo u 90. minuti, a na klupi je sjedio aktuelni strateg Sarajeva. Neki mu s pravom zamijeraju bojažljivu taktiku, koja je vjerovatno dovela do ovakve situacije.
Projekat dovođenja Janjoša krahirao je već odavno. Stariji navijač bordo tima jednom je rekao: "Sa Janjošem na titulu - nemoguća misija. On je Jedinstvo preselio u niži rang“.
Svakako da i to treba spomenuti. Upravo je nekadašnji član šampionske generacije bordo tima bihaćki klub odveo ravno u ponor - u drugu ligu.
Za kraj treba napomenuti da čelnici bordo tima sve više spominju urotu iz NSBiH. Činjenica jeste da se nogometne neznalice iz krovne kuće bh. nogometa "iživljavaju“ nad FK Sarajevo, ali za većinu problema odgovorni su sami.
Još uvijek nije kasno da se neke stvari promijene...
