Realov napadač
143

Roditelji Luke Jovića i dalje žive skromno u porodičnoj kući kod Bijeljine

Klix.ba
Porodična kuća Luke Jovića (Foto: Espreso.rs)
Porodična kuća Luke Jovića (Foto: Espreso.rs)
Srbijanski napadač Luka Jović je trenutno nogometna vijest broj jedan u svijetu budući da je sada već bivši igrač Eintrachta potpisao za najveći klub na svijetu - Real Madrid.

Ekipa portala Espreso.rs se zbog toga zaputila u njegovo rodno selo Batar, udaljeno 21 kilometar od Bijeljine, gdje roditelji mladog Jovića i dalje žive skromno u porodičnoj kući.

Iako ih je sin osigurao za budućnost, Lukini roditelji se bave poljoprivredom, a uz to imaju i svoju prodavnicu, koja se nalazi odmah pored škole.

"Luka je u djetinjstvu bio kralj. Nikad u školi nisu imali problema s njim u smislu da psuje, da je nemiran, bezobrazan, ali su imali problem što Luka konstantno sa sobom ima loptu. Evo i danas, u Njemačkoj je u stanu imao tri lopte. Konstantno ih žonglira, udara u zid glavom, nabacuje sebi na volej, a ne daj Bože da pored njega zaspite. Odmah diže onu spužvastu loptu za djecu i pogađa vas u glavu. Da se vratimo u školu, uvijek je pod klupom držao loptu pod nogama. Dok prati šta se dešava na času, uzme pa je žonglira, a onda mu je oduzmu. Čim zazvoni, on izleti na igralište i šutira. Jedan nastavnik koji mu je predavao fizičko ispričao mi je da se Luka kladio sa svim dječacima iz odjeljenja da može s pet djevojčica u timu da pobijedi njih šestoricu. Bilo je 3:1 za Luku i djevojčice, on ih je sam driblao, da su se na kraju momčići posvađali među sobom. Jednom je zvonilo za veliki odmor, Luka je prišao nastavniku da pita za loptu, a on mu je nije dao kako ne bi opet kasnio na čas. Luka je prišao drugom nastavniku, rekao mu da je dobio dozvolu za loptu, iako nije, a ovaj mu je dao. Kada je zvonilo za početak časa, taj prvi nastavnik ga je vidio iz zbornice koja gleda direktno na igralište i shvatio kako ga je mali nasamario", ispričao je Milan Jović za Espreso.rs.

Lukin otac je potom dodao kako ga nikad nisu zanimali igračke, traktorčići, automobilčići...

"Samo mu kupiš loptu i on je sretan. Ali, lomio je čaše, prozor pa mu mi nekad oduzmemo loptu. Međutim, snađe se on, napravi od nekoliko čarapa krpenjaču pa samo nastavi. Bio je teren preko puta naše prodavnice, a on me je stalno molio da ostane na njemu čak i ako pada kiša. Ja stanem na put, dižem mu loptu, a on je tako u nedogled udara glavom. Dva puta je čak uradio i makazice na betonu nakon čega sam ga molio da to više ne radi. Ne daj Bože da udari glavom ili nešto slično. Uvijek je bio velikodušan dječak, neki njegovi vršnjaci mi pričaju da je još kao mali volio da kupi svima sa terena po sok, čokoladicu. Šta mislite odakle mu toliko para? Kaže on meni kad krenem u nabavku za prodavnicu: 'Tata, idi ti, ja ću da čuvam radnju'. I tako, ja odem, vratim se, ne primijetim ništa, a on proda nekom sok, nekom hljeb i samo uzme te pare za sebe. Naravno, nisam mu to nikad uzeo za zlo, bile su to dječje igrarije", rekao je Milan.

I po pričama ostalih mještana Batara s kojima se razgovaralo, od malih nogu je bilo jasno da će 21-godišnji Jović biti veliki nogometaš.